Dora, Dorat, sveisto…
Baba i unuka joj, surepica, gledaju teve.
– Jelno reče Dorat il’ mi se pričinilo?
– Kakav te Dorat, baba…Dora, bona.
– A?
– Dora. Natjecanje u pivanji.
– U pivanji…?
– Ee…
– Dorat?
– Do-o-ra, baba Dora! Žensko ime, a ne ime konja.
– Nu…pa, Dorat je ime paripa.
– Ovo je Dora, a ne Dorat, Bog te pomogo!
– Dora?
– E, Dora.
– A, šta je to?
– Žensko ime, baba.
– Dora?!
– Ja.
– Ujmocaisina…kako će isan imat ime za paripa?
– C… Dora je lipo, starinjsko, hrvatsko ime.
– Rvacko?!
– Aha.
– Dorat…?!
(Viče ljutito)
– DO-O- RA! Dora. Namjerno okr’ćeš na Dorata i paripa.
– Nu…Dorat, Dora, sveisto… Nikad, stro, čula za tako ime. Nije isansko, et…
– A, pusto ti čula za čudo imena… Marija, Iva, Ana…jesam li koje izostavila?
– Pa, i jesu najlišpa imena.
– Sve drugo su ne-isanska, a?
– A, danas je sve izmišano…više ti ne znaš šta je isansko, a šta nije, et…
