Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac uhićen je 18. rujna 1946. godine, a nekoliko tjedana poslije osuđen je na 16 godina zatvora. Njegova uloga tijekom razdoblja NDH, poslijeratno suđenje i odnos prema komunističkim vlastima ostali su predmet različitih povijesnih tumačenja, dok je Stepinac 1998. proglašen blaženim.
Na današnji dan prije 80 godina, 18. rujna 1946., uhićen je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Njegovo uhićenje uslijedilo je nakon sve izraženijih sukoba između novih jugoslavenskih komunističkih vlasti i Katoličke Crkve.
Stepinac je ubrzo izveden pred sud, a 11. listopada 1946. osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada, uz daljnjih pet godina gubitka građanskih prava. Presuda je donesena nakon procesa koji Katolička Crkva i dio hrvatske historiografije smatraju politički montiranim, dok je tadašnja jugoslavenska vlast Stepinca teretila za suradnju s ustaškim režimom i druga kaznena djela.
Od Krašića do Zagreba i Rima
Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću kraj Krašića. Nakon Prvoga svjetskog rata otišao je na studij teologije u Rim, gdje je 1930. zaređen za svećenika.
Godine 1934. imenovan je zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom, a tri godine poslije postao je zagrebački nadbiskup i metropolit.
Tijekom Drugoga svjetskog rata djelovao je u okolnostima uspostave Nezavisne Države Hrvatske, države u kojoj je bio uspostavljen ustaški režim i koja je bila pod snažnim utjecajem Njemačke i Italije.
Njegov odnos prema NDH i danas je jedna od najspornijih tema vezanih uz njegovu biografiju. Hrvatska enciklopedija navodi da je u početku mnogo očekivao od proglašenja hrvatske države, ali se zbog počinjenih nedjela i diskriminacijskih zakona postupno distancirao od režima te štitio progonjene Židove, Srbe i Rome i prosvjedovao protiv progona i odmazdi.
Istodobno, kritičari Stepincu prigovaraju zbog njegovih odnosa s vlastima NDH i pojedinih njegovih stavova i postupaka tijekom rata. Upravo zbog takvih suprotstavljenih tumačenja njegova ratna uloga desetljećima je ostala predmet ozbiljnih povijesnih rasprava.
Uhićenje i suđenje 1946. godine
Nakon završetka Drugoga svjetskog rata odnosi Stepinca i novih vlasti dodatno su se pogoršali.
Jedno od važnih pitanja bilo je i odbijanje prijedloga da se Katolička Crkva u Hrvatskoj odvoji od Svete Stolice. Stepinac je odbio takvu mogućnost i zalagao se za očuvanje povezanosti Crkve sa Svetom Stolicom.
Uhićen je 18. rujna 1946., a protiv njega je pokrenut sudski postupak. Optužen je, među ostalim, za suradnju s okupatorom i ustaškim vlastima te za sudjelovanje u politici prisilnih prekrštavanja i protudržavnom djelovanju.
Dana 11. listopada iste godine osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada te dodatnih pet godina gubitka građanskih prava. U Lepoglavi je proveo razdoblje od 1946. do 1951. godine.
Godine 1951. premješten je iz Lepoglave u kućni pritvor u rodnom Krašiću, gdje je ostao do smrti. Dakle, nije umro u zatvoru, kako se ponekad navodi, nego je preminuo 10. veljače 1960. godine u Krašiću, dok je bio pod ograničenjem slobode.
Kardinal u zatočeništvu
Dok je još bio zatočen, papa Pio XII. imenovao ga je 1952. kardinalom. Ta je odluka dodatno zaoštrila odnose između Jugoslavije i Svete Stolice, a diplomatski odnosi prekinuti su nakon njegova imenovanja.
Stepinac je ostao u Krašiću sve do smrti. Ondje je nastavio pastoralno i književno djelovati u uvjetima kućnog pritvora. Umro je 10. veljače 1960. godine, a pokopan je u zagrebačkoj katedrali.
Od poništenja presude do proglašenja blaženim
Nakon političkih promjena krajem 20. stoljeća ponovno je otvoreno pitanje Stepinčeva sudskog procesa. Hrvatski sabor poništio je njegovu presudu 1992. godine, čime je pravno uklonjena presuda iz 1946.
Šest godina poslije, 3. listopada 1998., papa Ivan Pavao II. proglasio je Alojzija Stepinca blaženim u Mariji Bistrici.
Njegova ostavština i danas izaziva različita tumačenja. Za Katoličku Crkvu i njegove štovatelje Stepinac je simbol vjernosti Crkvi i žrtve komunističkog progona. Dio povjesničara i kritičara istodobno naglašava njegovu povezanost s političkim okolnostima NDH i smatra da njegovu ratnu ulogu treba promatrati i kroz taj kontekst.
Nakon njegove smrti postupno su se počeli popravljati odnosi između Jugoslavije i Svete Stolice. Godine 1966. obnovljeni su diplomatski odnosi, nakon višegodišnjih pregovora. Sveta Stolica tada je govorila o potrebi uređenja odnosa s jugoslavenskim vlastima i osiguravanja prava i slobode djelovanja Katoličke Crkve.
Stepinac je tako ostao jedna od najvažnijih i najkontroverznijih osoba hrvatske crkvene i političke povijesti 20. stoljeća, a datum njegova uhićenja i danas podsjeća na složene odnose Katoličke Crkve i komunističke Jugoslavije nakon Drugoga svjetskog rata.
