Kada krenete Putem od Mostara očima Marina Topića shvatite da ovaj grad nije samo mjesto na karti, već cijeli jedan proživljeni život, utisnut u kamen i svjetlost. Za svakoga tko ga nosi u srcu, on je upravo kao što Marin poručuje nazivom svoje nadolazeće izložbe Mostar, moj mali dio svemira.
Na tom putovanju kroz sjećanja, prva stanica je kultno Šetalište u Mostaru, uokvireno raskošnim krošnjama koje su desetljećima svjedoci prvih ljubavi. Kada se nad gradom pojavi svjetlost dogodi se ona čarolija u kojoj se zaplelo sunce u mostarske platane.
Ti Mostarski platani čuvaju tajne mnogih generacija, a među njima se posebno ističu Mostarski platani sa srcem-samo za zaljubljene, kao vječni spomenik mostarskim prvim ljubavima.
Put nas dalje vodi prema urbanom srcu grada. Mostarski rondo mijenja svoja lica kako se mijenjaju i godišnja doba. Tamo prvo procvjetaju bujne Hortenzije na Rondou, da bi ih ubrzo smijenila zlatna i sjetna Jesen na mostarskom Rondou.
Sve se zatim tiho seli u gradske mahale i povijesne kutke, gdje ponosno stoji Najljepša kuća u Mostaru, dok u blizini mir i duhovnost čuva Stara Franjevačka crkva u Mostaru.
Mostarsko je vrijeme prevrtljivo i poetično, baš onako kako kaže naš veliki maestro: Sinoć snijeg jutros kiša u Mostaru. A kada se nebo potpuno zamrači, grad obuzmu Neke modre kiše nad Mostarom, perući njegove ulice i budeći sjetu na neka prošla vremena.
U srcu grada neumoljiva i ponosna, teče smaragdna rijeka. Divlja i neukrotiva poput mitskog bića, ona je Neretva Ždrebica. Ona u svom koritu nosi darove hercegovačke zemlje, pa se u njenim odrazima zrcale Mimoze u Neretvi, nježne i žute, te prelijepo, šareno U Neretvi cvijeće. Rijeka hladi i plodove koje je čovjek u nju spustio da ostanu svježi, pa je tu Krtol s voćem u Neretvi, simbol hercegovačke gostoljubivosti.
Njene obale kriju omiljena mjesta okupljanja. Tamo gdje se rijeka smiruje, nastaje Neretva na pijesku, a sjećanja nas odmah vraćaju u zlatna vremena kada je Raja s Carine na Mostarskom pijesku kratila vrele ljetne dane.
Iznad te vode ponosno se izdiže on, vječni čuvar i simbol spajanja – Stari most.
Ako se malo odmaknemo od gradskog jezgra, pred nama se otvara raskoš hercegovačkog krša. Na suncu bliješte prepoznatljivi Šipci i oblutci, dok u plodnoj ravnici gore žarki Šipci na Bišće Polju.
Put nas vodi i do Marinovih obiteljskih korijena, tamo gdje stoje Kuće Topića u Potocima – Bijelo polje pored Mostara, svjedočeći o tradiciji i opstojnosti na ovom tlu.
Ta priča o kamenu i vječnosti završava tamo gdje mistična Buna izvire, oslikavajući tvrdi i ponosni kamen u Blagaju.
Na samom kraju, kao pečat modernog vremena i ponosa grada, stoji lik koji je ispisao sportske stranice povijesti pod Bijelim brijegom – Nemanja Bilbija-HŠK Zrinjski Mostar, zaokružujući ovu mostarsku rapsodiju u jednu neraskidivu cjelinu.
Tu ne staje put Marina Topića voljenim gradom. Nastavlja ga velikom izložbom u utorak kojim će svima nama omogućiti da proživimo ono što legendarni umjetnik proživljava skupa sa svojim djelima svih ovih godina. Kada se ugase svjetla pozoronice Marić se povući u svoj slikarski kutak i nastaviti raditi ono što najviše voli i što najbolje zna.
HERCEGOVINA.in
