Očekivanja sarajevskih političkih krugova o novome Daytonu i stvaranju građanske države posve su u suprotnosti s realnošću u Washingtonu.
Razina ovisnosti koju je dio političkih struktura u Bosni i Hercegovini, osobito iz političkoga Sarajeva, razvio prema stranome intervencionizmu odavno je poprimila zabrinjavajuće razmjere. U tim se krugovima konstantno javlja novi val očekivanja kako će se prilike dramatično popraviti u trenutku kada demokrati preuzmu vlast u Washingtonu ili kada ljevica i Zeleni preuzmu ključne poluge upravljanja u Berlinu i Bruxellesu.
Posljednji rezultati izbora s demokratskim valom koji je zapljusnuo Sjedinjene Američke Države izazvali su kod raznih opsjenara i pričuvnih analitičara u Sarajevu očekivanja kako slijedi proglašenje novoga Daytona te uspostava građanske i unitarne BiH po mjeri jednoga naroda – odnosno sve ono što nisu uspjeli ostvariti prije nepunu 31 godinu.
Međutim, kako u svojoj analizi ističe Večernji list BiH, službena politika Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini u svojoj se biti uopće nije mijenjala još od 2006. godine, točnije od propasti takozvanoga Travanjskog paketa. Unatoč pojedinim incidentnim razdobljima, kakva su bila obilježena djelovanjem bivšega veleposlanika Michaela Murphyja ili jedne od njegovih prethodnica Maureen Cormack, američka se politika nikada neće vratiti u to razdoblje da se političari i procesi lome preko koljena. Čak ni tada spomenuti eksperiment, koji bi prouzročio samo nove prijepore, nije uspio dati željene rezultate.
Bitnu promjenu donio je dolazak Donalda Trumpa i njegove administracije na vlast prije dvije godine, kada je iz Washingtona jasno poručeno kako je završio dotadašnji eksperiment izgradnje nacije koji je SAD provodio u BiH i na Kosovu. Pa čak i u slučaju da se u ovome trenutku dogodi potpuna promjena te da demokratska administracija ponovno preuzme vlast, prema procjenama i očekivanjima bivših američkih dužnosnika, do zaokreta u politici ne bi došlo. Jedino je moguće da se na Milorada Dodika ponovno počne gledati kao na „lošega momka” (bad guy), nakon što je očito uspio izlobirati da se njemu i njegovim bliskim suradnicima ukinu sankcije.
Unatoč tomu, dežurni analitičari u Sarajevu, koji u biti djeluju kao apologeti bošnjačkoga nacionalizma, nastavljaju najavljivati kongresna saslušanja Milorada Dodika te povratak sankcija, pri čemu u isti koš stavljaju i čelnika Hrvatskoga narodnog sabora BiH i HDZ-a Dragana Čovića.
Odjeci izbora u SAD-u stoga ne slute na produktivan, nego na izrazito destruktivan pristup kojim se želi nastaviti vođenje međusobnih političkih ratova. Od takvih sukoba korist imaju samo dežurni proizvođači mržnje i netrpeljivosti, dok je njihov učinak posve suprotan onomu što je uistinu potrebno trima podijeljenim društvima u Bosni i Hercegovini – a to je međusobna komunikacija o svim temama, uključujući i one o kojima ne postoji nikakva suglasnost.
