Jučer sam na vašem portalu pročitala tekst o blagajnicama koje ovih dana rade u zaista teškim uvjetima. Do toga teksta ni slova o tim kako ih nazvaše heroinama, a te žene zaista jesu heroine ovoga vremena. Život nije stao zbog koronavirusa i ne treba stati. Sve će ovo jednoga dana biti jučer, ali ja kao žena koja radi taj posao moram zamoliti ljude da nas bar malo poštede. Mi imamo svoje obitelji i svoju djecu koja nas čekaju doma kada se vratimo s posla, a na našem poslu smo malo ili nimalo zaštićene.
Ja osobno nisam išla u školu da bih radila kao blagajnica, ali nažalost život me primorao na taj posao. Sada neću o tome jesmo li ili nismo adekvatno plaćene za posao koji radimo. To ćemo ostaviti za neku drugu temu kada sve ovo ludilo prođe. Nažalost mi ne možemo birati mušterije, i svako danas ima pravo doći u prodavaonicu da se opskrbi.
Ipak u ovih zadnjih nekoliko dana na blagajni viđam iste ljude, mahom one iz najugroženije populacije koji dođu i vrte se po objektu i na blagajnu dođu s nekim sitnicama, istim koje su već kupili jučer ili prije par dana. Te mušterije nerijetko kašlju i kišu, a mi nemamo adekvatnu zaštitu. Sve mi dobro znamo da ne postoji ništa što nas može sigurno zaštiti, kao da i se virus može pokupiti bilo gdje, ali nije nam jasno zašto se ta ugrožena populacija ne može uvjeriti da po dobro svih nas ostane u svojim domovima.
Mi nismo ni hitna, ni medicinska služba. Tu smo isključivo radi mušterija i dobro je što danas ima jako puno razumnih ljudi koji slijede i slušaju upute. Ovi drugi su tempirana bomba za sve nas i još jednom u ime svih nas koji postajemo očajni molim da nas bar malo poštedite svakodnevnih i bespotrebnih dolazaka u prodavaonice i tržne centre. Ovo ludilo oko koronavirusa će proći i imajte bar malo razumijevanja za nas koje smo svakodnevno minimalno po 8 sati tu za sve vas nasmijane i uvijek na usluzi.
