Zbog izvanrednih okolnosti nastalih zbog virusa Covid-19 online nastava postala je jedino moguća. U budućnost smo doslovno uskočili. Uz sitna iskakanja internetskih veza, štekanja s računalnom opremom idemo ka kraju školske godine.
Kako je održavati nastavu „kameri“, te kako je postala zaštitno lice SUM TV-a Sveučilišta u Mostaru pitamo učiteljicu Ines Novak.
Za početak kako je došlo do Vaše suradnje sa Sveučilištem u Mostaru na ovom izuzetnom projektu?
“Budući da smo svi bili, blago je reći, iznenađeni novonastalom situacijom, nadležni kao i učitelji, nastavnici i profesori našli su se u “neobranom grožđu” s pitanjem – kako učenicima i dalje osigurati kvalitetnu nastavu. U tu svrhu nadležni su nastojali ponuditi rješenja poput platforme koja se trenutno koristi. Moja suradnja ostvarena je putem škole u kojoj radim. Budući da se javila potreba za učiteljima koji bi snimali nastavne sadržaje, pristala sam sudjelovati u projektu kako bih pomogla u pripremi kvalitetnije online nastave za naše učenike”.
Kako ste zadovoljni s dosadašnjim dijelom urađenog posla?
“Do sada sam zadovoljna obavljenim poslom. Mnogo je tu uloženo truda sa svih strana i čini mi ogromnu radost kad čujem povratnu informaciju od roditelja na koji način djeca reagiraju na TV nastavu. Ako sam potakla njihovu zainteresiranost, iščekivanje novog nastavnog sata te marljiv rad, smatram da je zadatak uspješno urađen i to me silno veseli”!
Kako je bilo uskočiti u posao TV lica , jeste li do sada imali sličnih iskustava?
“Do ovog projekta nisam imala sličnih iskustava s prezentiranjem na TV-u, sve mi je to novo i snalazim se kako znam i umijem. Zaista je neobično nastavu održavati “kameri”, poglavito što ni od koga nemate povrate informacije u vidu odgovora i reakcije na nastavu u tom trenutku. U razredu je to posve drugačije budući da je konstantna komunikacija između učitelja i učenika. Želim naglasiti, također, kako suvremene metode nastave uvelike izbjegavaju frontalni rad s učenicima, poglavito učenicima nižih razreda osnovne škole. U razredu nastava se odvija kroz razgovor, bezbroj pitanja koji imaju zadatak potaknuti razmišljanje te dalje kroz mnogo aktivnosti, što individualnih, što grupnih. Jasno je kako je takav rad nemoguć preko TV ekrana te je stoga i više izazovan za učitelje koji, ne samo da nemaju iskustvo u radu “s kamerama”, nego moraju naći način kako zaokupiti i zadržati pozornost učenika koji u svom razvojnom ciklusu pozornost ne mogu držati dovoljno dugo te kako ih u takvom kratkom roku, kroz “frontalnu” nastavu podučiti novoj nastavnoj jedinici. Postoji i taj psihološki moment kod učitelja pred kamerama, a to je da ste svjesni da ste u svoju “učionicu” upravo pustili tisuće ljudi koji će gledati i procjenjivati vaš rad te da vaših učenika nije samo 19, koliko ih je u odjelu, već na stotine. I svaki pojedini od tih stotina učenika je jednako vrijedan i jednako zaslužuje svu vašu pozornost, upornost i predanost. Odjednom ne radite za svoj odjel, radite za svakog 6-godišnjaka koji će pratiti vaš program. Vi ste ti koji će svakog jutra stupiti u njihov dom i nastojati im prenijeti znanje. Vi ste ti koji će, zajedno sa njihovim učiteljem ili učiteljicom, nastojati zadržati njihovu pozornost i želju za učenjem i napredovanjem, unatoč novonastaloj situaciji. U tom trenu nije bitno je li vam neugodno pred kamerama, reflektorima, ljudima koji će na društvenim mrežama secirati svaku vašu krivo izgovorenu riječ, koje niste bili ni svjesni. U tom trenu samo je bitno svako pojedino dijete kojem ćete nastojati unijeti malo pozitive i radosti, kao i prenijeti znanje. To je ono što mene osobno najviše motivira. Smatram to svojom dužnošću i odgovornošću, zbog poziva koji sam odabrala, odnosno koji je odabrao mene. Je li jednostavno? Ne. Je li vrijedno truda i zalaganja? Apsolutno da. Dok god postoji potreba”.
U isto vrijeme održavate online nastavu svojim prvašićima, kojim informatičkim tehnologijama se koristite?
“Još uvijek istražujem sve mogućnosti rada na daljinu. Zaista internet nudi i previše mogućnosti koje apsolutno nije moguće “pohvatati” u ovako kratkom vremenu. Do izražaja zaista dolazi suradnja između kolega koji jedni drugima preporučuju i šalju stranice koje bi mogle biti od pomoći u radu. Ja osobno koristim društvene mreže (poglavito Viber) putem kojeg održavam redovnu komunikaciju s roditeljima. Od samog početka organizirala sam rad preko Google Drive-a na kojem pišem svakodnevne zadatke za učenike, te preko kojeg roditelji šalju povratnu informaciju u vidu fotografije učeničkih radova.
U početku, prije TV nastave, radila sam i osobne video uratke (putem YouTube-a) za svoje učenike koji su im omogućili obradu nastavnih jedinica umanjujući pritisak na roditelje. Dakle, bili su koncipirani tako da su učenici samostalno mogli uraditi sve zadatke i domaći uradak. Nažalost, s ovim načinom rada sam morala prestati zbog angažmana na SUM TV. Za jedan video uradak uglavnom mi je trebao cijeli dan te sada to jednostavno nije moguće, uslijed svih ostalih obveza prema snimanju te praćenju i pripremanju učeničkog rada. Tu i tamo još uvijek se obratim učenicima s kratkom video porukom kako bi zadržali dojam da je “učiteljica tu”. Pored Googe Drive-a koristim se još i Canva programom, Wordwall-om, PPT prezentacijama, linoit-om te bilo kojim drugim internetskim mogućnostima, ukoliko ih stignem istražiti, naučiti te iskoristiti. Također se povremeno koristim Zoom-om kako bismo ja i učenici ostali u kontaktu”.
Kakvu suradnju imate s roditeljima, koliko podržavaju Vaš rad?
“Ono što neizostavno moram naglasiti jest da sam neizmjerno zahvalna na roditeljima svojih učenika koji su u stalnom kontaktu sa mnom, koji me oduševljavaju svojom pozitivom i upornošću te suradnjom. Svjesna sam da je dosta toga sada palo na roditelje kojima moramo olakšati posao posrednika. Samo mogu po sto puta reći jedno veliko HVALA! na suradnji i upornosti. Nije lako ni učenicima, ni učiteljima, a poglavito roditeljima, posebice onima koji imaju više djece, te još i svoj posao i obveze. Kako običavam reći, ovo možemo “izgurati” samo zajedno. Naprosto sam oduševljena načinom komunikacije i suradnje, kao i potporom koju mi toliko pružaju. Nadam se da uspijevam uzvratiti sve navedeno jednakom mjerom. Kako se ovih dana nastoje pronaći pozitivne strane cijele pandemije, htjela bih istaknuti kako u svemu ovome upravo suradnja roditelja i škole održava obrazovni sustav, pri čemu poglavito mislim na naše “male” učenike. Vidljivo je koliko je dobra suradnja i otvorena komunikacija obitelji i škole od presudne važnosti za održavanje zdravog i uspješnog obrazovnog sustava”.
Uočavate li neke nedostatke online izvođenja nastave?
“Nezahvalno je govoriti o nedostacima bilo čega u ovom vremenu. Jasno je da u našem društvu nemaju svi učenici pristup računalu ili mobitelu. Ako i imaju, postoje obitelji s više članova koje možda imaju jedno računalo koje koriste i roditelji za svoj rad, i učenici za svoju nastavu. Smatram da se nastojalo i nastoji pronaći najbolje moguće rješenje. Sve je ovo krenulo “na brzinu” i na isti način se pokušavaju pronaći najbolji načini rada. Smatram da za sada stvari idu dosta dobro. Za neke je stvari možda trebalo stati na loptu i naknadno krenuti s realizacijom, no što je, tu je. S obzirom na novonastalu situaciju, vjerujem da smo se prilagodili najbolje što smo mogli i sada je vrijeme da budemo uporni i ustrajni. Svaki učitelj odgovoran je za svoj odjel i vjerujem da je svima stalo da nastava bude na najvećoj mogućoj razini”.
Uz iskrenu zahvalu za izdvojeno vrijeme našoj Ines, koristimo priliku i da se zahvalimo svakoj učenici, svakom učeniku, svim učiteljicama, učiteljima, nastavnicima, roditeljima i ostalom nastavnom osoblju.
