U ovom korona ludilu stala je i Premijer liga BiH, koja po mnogima neće biti puno drukčija nakon što ovo prođe, no hoće li zaista biti tako?
Zadnja utakmica u Premijer ligi BiH odigrana je 8. ožujka i od tada slušamo samo kako nitko nije siguran na što će to ličiti kada se nogomet vrati, a prije svega tu se misli na financijsku stranu prvenstva, na (ne)moć klubova koja možda bude i izraženija.
Vjerojatno će to i biti tako, što će na svojoj koži osjetiti igrači koji bi za vrijeme pandemije mogli završiti na minimalcu, neki od njih i bez posla/kluba. I nogometašima je na kraju krajeva slično kao i ‘običnim ljudima’, radnicima u firmama. No što skorija budućnost donosi našim klubovima, kako će to izgledati kada se vratimo u normalu?
Činjenica je da klubovi iz vrha uglavnom svoj budžet pune novcem od nastupa u Europi, transfera i ‘donacijama’ sponzora/lokalnih moćnika, a svaki od tih izvora mogao bi, ne presušiti, ali dotok/pritisak bi se mogao osjetno smanjiti. A to će jednostavno reći da će biti – manje novca.
To je svima jasno. No još je nešto jasno, mada nije tako očito – a možda bude i dobra stvar za Premijer ligu. Smanjit će se ugovori najskupljim igračima koji su u zadnje tri-četiri godine iz nekog razloga, nitko ne zna zašto, značajno skočili.
Primjerice, Nemanja Bilbija je po dolasku u Zrinjski 2016., a već je bio top igrač, zarađivao osjetno manje nego po povratku u Mostar ove zime sa 29 godina na leđima, a pojedini klubovi, znamo za Borac, mjesečno pojedine igrače plaćaju po 15.000 maraka.
A nije da je to stvar prevelikih iznosa za BiH i njen nogomet, jer tko može platiti – plati… više je ovdje slučaj da se situacija pomalo izmakla kontroli, da su klubovi jednostavno u situaciji da moraju pratiti jedni druge žele li biti konkurentni i privlačni igračima koji su njima privlačni. Standardi su jednostavno pomjereni što pokazuju i destinacije priprema za koje je ne tako davno bilo dovoljno dobro otići na Kupres…
No, kako god bude, trebat će nekako namaknuti novac kojeg će biti manje, što će jednako osjetiti i bogatiji i manje bogati – jer svi oni troše koliko mogu i gotovo su uvijek na rubu likvidnosti. Oni koji jure Europu i od nje žive, morat će podići kredite po sluhu i onda čekati kraj godine, kada UEFA isplaćuje, vidjeti koliko će dobiti i hoće li se uspjeti pokrpati. A ni to nije sigura u ovom vremenu.
Jer UEFA se hrani od Eura, od Lige prvaka, od TV prava za iste, a Eura ove godine neće biti, dok će Liga prvaka, ako se ova sezona završavala, donijeti manje utakmica. Tu priča da situacija u europskom elitnom nogometu neće previše utjecati na nas koji smo kao uvijek mimo svijeta – pada u vodu. S velikim pljuskom.
Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba
