Veliki četvrtak/Veliki petak
Isus Pashu s apostolim slavi.
Jedina mu misao u glavi,
Kako trajno s njima ostat isti,
A ne samo na papiru, listi.
Prije Pashe najavio njima,
Što se nije baš svidjelo svima:
Jest ću s vama prije svoje muke,
Čekaju me zločinačke ruke.
Idem u smrt, uskoro će biti,
I krv svoju ja ću za vas liti.
Nitko od njih razumio nije,
Zašto za njih da krv svoju lije.
Prvi Petar otvoreno kaže,
Svaki od njih u tome se slaže:
‘Gospodine, ne govori tako,
Mi ćemo te obraniti lako.’
U dvorani večera se sprema,
Kakav menu (i) posebna je tema.
Zelje gorko, crno vino, janje,
a Nevino spremno je za klanje.
On molitvu blagoslovnu moli,
Slušaju ga pomno apostoli.
U posudu on ulije vodu
i koristi sada ovu zgodu
da opere noge svima njima.
Petar reći uvijek nešto ima,
Al’ ubrzo prihvati on pranje,
Jer mu Isus dao je na znanje,
Da to pranje simboliku ima,
Zato ono potrebno je svima.
Dok su jeli Isus tužan kaže,
Ko da riječi on nekako slaže:
„Jedan od vas izdati će mene,
Neka čini što prije i krene.“
‘Da ja nisam’, pita Juda njega?’
„Sam ti reče“, izdade ga svega.
„Tko u zdjelu sa mnom ‘moči ruku,
On je meni pripremio muku.“
Kruh On lomi i njima ga daje:
Tijelo moje… za vas sve ostaje.
Isto kalež njima piti nudi,
Ovom krvi spasit će se ljudi.
Od sad više sa trsova roda,
Kušat neću ja njegova ploda.
Niti više vina toga piti,
A novoga kod Oca će biti.
Kad na Gori Maslinskoj su bili,
Podsjeća ih, nekad su učili:
„Ja pastira udarit ću tada,
Pobjeći će, nema više stada.“
‘Ako i svi, ja pobjeći neću –
Petar veli- za te ja umrijet ću.’
„Dvaput pijevac neće zapjevati,
Tri puta ćeš me ti zatajiti.“
U zaselak Getsemani pođu,
Petar, Ivan i Jakov s njim pođu.
I Isusa spopala je suša:
„Vrlo mi je sad žalosna duša:“
Čak do smrti, veli Isus dalje,
Ovaj poziv apostolim šalje:
„Ostanite, bdijte sa mnom mili
Samo tako oprijeti se sili.“
Ode dalje i ničice pada
pred svog Oca, sinovski se jada:
„Oče moj, ako je sad moguće,
prije nego stigne to svanuće,
Neka kalež ovaj mene mine.
Ipak, mene tvoja volja brine.
I opet se apostolim vrati,
Da pozornost na važno im svrati:
Ni sat niste bdjeti sa mnom mogli,
Tako biste i sebi pomogli.
I još jednom on otiđe dalje,
Svome Ocu on poruku šalje:
„Ako nećeš, kalež da me mine,
Tvoja volja nek je sa visine.
I opet ih pozaspale nađe,
Promatra ih, kaže njima rađe:
Moj izdajnik sve je bliže meni,
Ajde Juda, ti konačno kreni.
Juda ide i zdravo mu veli,
Poljubac ga Judin ne veseli.
Prijatelju, zašto si došao,
I ti moju školu si prošao?
Tada ruke na Isusa dižu
I svakakve poruge mu nižu.
Apostoli sad su malo bliže,
U njima se adrenalin diše.
Petar mačem Slugi uho siječe.
Mač u korice! Isus mu reče:
Tko se ikad toga mača laća,
Njega čeka ista, slična plaća.
Odmah uho on zacijeli njemu,
Isus takav bio je u svemu.
Njima riječi on uputi tada,
Ko razbojnik pred vama sam sada.
„U hramu me uhvatili niste,
Gdje vi tada s toljagama biste?
A veliki svećenik već čeka,
Ne bi l’ Isus njemu nešto reka.
Premda lažni svjedoci su stigli
I na noge Kajfu su podigli,
On se čudi da mu Isus šuti.
Onda Isus riječi mu uputi:
„Vidjet ćete Čovječjega sina,
kako dolazi na oblacima.“
Tada Kajfa haljine razdere:
‘Ovaj Boga huli, i on nema vjere.
Nema druge, on umrijeti mora.’
Svi ko jedan: sad je prava hora.
Viču, pljuju, zaušnice daju,
Sa svih strana njega udaraju.
Petar vani, i podalje stoji,
Doći bliže, ipak on se boji.
A sluškinja pristupi mu, reče:
S njim si bio, poznat si čovječe.
A pred svima junak Petar veli,
Ne poznam ga, mi se nismo sreli.
Sad i druga sluškinja mu kaže:
Ti si njegov, lice ti ne laže.
I Petar se zakleo pred svima,
S tim čovjekom ništa nije ima.
Ti si njihov, govor te izdaje
I drugima Petar ne priznaje.
I pijetao odmah zapjevao,
A on jadan gorko zakukao:
‘Učitelj je prorekao prije,
U meni se kukavica krije.’
Podsjeti ga , zaplakati mora,
I iziđe iz Kajfina dvora.
A u zoru svezanoga vode
I k Pilatu Isusa dovode.
Juda shvati, ali biše kasno,
Da izdaju naplati on masno.
Pokaja se, srebrnike vrati
I vješanjem sebi život skrati.
To Židove ni taknulo nije,
Lončareva tu se njiva krije.
Na njoj groblje za strance će biti,
Kod proroka to se može štiti.
Pilat pita: Ti kralj si židovski?
„Ti kažeš“- reče Isus svojski.
‘Zar ne čuješ optužbe su ružne
I za tebe vjerojatno tužne?’
Isus šuti, pogledom ga prati,
Pilat želi mnogo toga znati.
O Blagdanu običaj je bio,
Sužnja pustit, a narodu mio.
U zatvoru Baraba im leži,
Srce sviju prema njemu teži.
On zlodjela učinio mnoga,
Baš ih briga, tko se sjeća toga.
‘Njega pusti, Isusa osudi,
Njegov nauk svima nama hudi!
Pilat vidi, vika je sve veća,
Za Isusa gotova je sreća.
Mora na križ, on umrijeti mora,
Dok se Pilat domože lavora.
Pere ruke od nevine krvi.
Nije nevin, u njem nemir vrvi.
Sad vojnici Isusa su svukli,
Kabanicu na njega obukli.
A od trnja krunu oni prave,
I na glavu Isusovu stave.
U desnicu staviše mu trsku,
Ponavljali krilaticu mrsku:
‘Zdrav nam bio ti židovski kralju,
Uskoro je glava ti malju.’
Kabanicu skidaju skrletnu,
Da njegovu opet na njeg metnu.
Križ stavljaju, jedva on ga nosi,
On ne viče, njime se ponosi.
U blizini Cirinejac bio
I netko ga zbilja prisilio,
Da križ uzme, do Golgote nosi,
Sav taj napor osjetiše bosi.
Na Golgoti, njega razapeše,
Haljinu mu kockom odniješe.
To po Pismu predviđeno biše,
U proroka već odavno piše.
Na Golgoti križ uspravno stoji,
A razbojnik reći se ne boji:
Mesija si, sve nas spasi sada,
Da ni jedan od nas ne nastrada.
S lijeve strane razbojnik mu veli:
‘Nas po pravdi ovdje su raspeli.
U njem ništa zločinačkog nema,
On drugima raj u nebu sprema.
Sjeti me se u kraljevstvu svome
Nema bolje od toga diplome.’
Njemu Isus života pri kraju:
„Još danas ćeš bit sa mnom u raju.“
I nakon toga oko šeste ure,
Kad vojnici u vojarnu žure,
Isus jasno iza glasa veli:
„Svršeno je, Ocu svome selim.“
Ne vjeruju, srce kopljem bodu,
Ima krvi i vidješe vodu.
Toga trena zemlja se potrese,
I sve sumnje prisutnim odnese:
Ovaj čovjek zbilja nevin bio,
Pravedan je na križu visio.
U grob novi položiše njega,
Trećeg dana bit će stvarno svega.
Običaj je pomazati tijelo,
A u grobu nađu mu ‘odijelo’.
On uskrsnu, nije ovdje, vele
Dva anđela, sada se vesele.
Petar, Ivan svjedoci su tome
I Marija, vidjela ga bome.
I drugima Isus se ukaza,
Rane im od čavala pokaza.
Samo Toma sumnjičav je bio
Bog moj-reče, kad ga je vidio.
Fra Karlo Lovrić
Međugorje, Veliki četvrtak 2020
HERCEGOVINA.in
