U mnogim zemljama u kojima pandemija koronavirusa Covid-19 usporava ili je u silaznoj putanji traju rasprave što raditi i na koji način vratiti barem donekle oporaviti ekonomiju i kako vratiti izgubljena radna mjesta.
Mnoge dileme postoje kada su u pitanju i zemlje Europske unije, kao i one koje su u našem okruženju, a pretendiraju jednog dana postati članice EU, piše Dnevni list.
Njemačka će izgubiti milijune radnih mjesta
Njemački ekonomski institut IFO je zbog koronavirusa iznio dramatične ekonomske procjene za Njemačku. Najjača europska ekonomija mogla bi pretrpjeti stotine milijardi eura gubitaka u proizvodnji, a u pitanje bi moglo doći do 1,8 milijuna radnih mjesta. Predviđa se da bi više od šest milijuna ljudi moglo raditi skraćeno radno vrijeme.
– Očekuje se da će troškovi premašiti sve što se dosad u Njemačkoj znalo o ekonomskim krizama ili prirodnim katastrofama posljednjih desetljeća – kazao je predsjednik instituta Clemens Fuest.
Prema najboljem scenariju, njemačka ekonomija bila bi zaustavljena na dva mjeseca, u trećem bi se mjesecu počelo oporavljati, a u četvrtom bi se vratilo u normalu. Prema tom scenariju, dakle, situacija s epidemijom normalizirala bi se, u najboljem slučaju, negdje sredinom ljeta. A ako su procjene da će samo Njemačka toliko izgubiti, što će se tek dogoditi u drugim zemljama?
No, kada su države kao što je BiH u pitanju, nitko nema nikakve realne projekcije. S tim što bismo mi, s obzirom na evidentnu krizu u zemljama Europske unije u kojima je također izgubljen veliki broj radnih mjesta, mogli biti suočeni s ogromnim brojem povratka ljudi u zemlju koji su svoju egzistenciju našli u inozemstvu. I to odmah čim se otvore granice. Jer, logično bi bilo očekivati da će kako traje oporavak zemalja Europske unije koji će biti dugotrajan i neizvjestan, mnogi čekati povratak na posao duže vremena.
Povratak umjesto egzodusa?
Logično je, također, da domaći radnici u tom scenariju imaju prednost u povratku na posao. Tako bi se uskoro mogao dogoditi scenarij da umjesto masovnog egzodusa koji je zadesio zemlje zapadnog Balkana, uskoro budemo gledali masovni povratak (makar privremeni) u domicilne zemlje.
Iako kod nas ne postoje relevantni podaci o tome koliko se ljudi s privremenim radom u inozemstvu vratilo u Bosnu i Hercegovinu do faktičkog potpunog zatvaranja granica, zastrašujući je podatak da se, po tvrdnjama srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, u Srbiju u vrlo kratkom roku vratilo čak 400.000 ljudi.
Refleksije ovakvog scenarija bile bi višestruke, jer ako ti građani ne mogu imati posao u svojim dosadašnjim ‘radnim destinacijama’, potpuno je jasno da u će u BiH moći ‘preživljavati’ samo od zaliha eventualne ušteđevine i čekati povratak nazad. Istovremeno, naglo će se dodatno povećati broj nezaposlenih koji će višestruko opteretiti ionako loš socijalni sustav.
Naravno, kakav će se ‘scenarij’ u konačnici odigrati, zavisi i od pravila i mjera socijalne zaštite koje pojedine zemlje imaju za radnike na privremenom radu iz inozemstva i izvan Europske unije. Ali, lako bi se moglo dogoditi da uskoro, umjesto što smo svi ‘kukali’ radi ogromnog odlaska ljudi u inozemstvo uskoro budemo ‘plakali’ zbog njihovog povratka. A i oni također zajedno s nama.
