Sreća
Čovjek star 92 godine, omalen, ponosnog držanja, dobro obučen i uredno obrijan, koji ustaje svako jutro u osam, uredno počešljane kose, seli danas u dom za starije osobe. Njegova supruga nedavno je preminula i zato mora u dom jer se ne može sam brinuti o sebi. Nakon strpljivog čekanja u domu od nekoliko sati, osmjehnu se prijateljski, kada mu priopćuju da je njegova soba pripremljena. Dok se u svojim kolicima lagano kretao prema liftu, opisuju mu malu sobu s neuglednom zavjesom, gdje će od danas biti smješten. “To je veoma lijepo”, kaže on radosno. “Gospodine, pa još niste ni vidjeli sobu!” “To nema nikakve veze”, veli on.
Sreća je nešto što biraš unaprijed. Je li moja soba lijepa, ne ovisi o namještaju i dekoraciji.
To ovisi ponajprije od toga kako ja opažam stvari. Ja sam u svojoj glavi već odlučio da je moja soba lijepa.
To je odluka, koju donosim svaki dan kad se probudim. Ja sam biram hoću li ostati cijeli dan u krevetu i brojati dijelove tijela s kojima imam problema, ili ću ustati i zahvaliti Bogu za one dijelove tijela koji me još uvijek služe.
Svaki dan je poklon za sebe i dokle god mogu otvoriti oči, upirem svoj pogled u novi dan i sjećam se sretnih trenutaka iz svojeg života. Starost je kao račun u banci. Podižeš s njega ono što si na njega ulagao.
Dakle, moj savjet vam je da na svoj račun sreće stavljate što više i češće možete.
Ja još uvijek ulažem!
Karmelićani – Split
