Čitajući “srceparajuća” obraćanja javnosti Fikreta zvanog respirator s okusom maline,koji kako eto kaže :”nije neka zarada u pitanju”, te kako je eto sve to radio isključivo za dobrobit svoje zemlje i spas “malog gazdinstva”.
Onako nešto razmišljam,skoro mi dođe (iako sam u krizi kao i svi u ovoj situaciji) da uplatim neki dobrovoljni prilog jer eto čovjek se “muči i radi za neku crkavicu”,a sve pod plaštem domoljublja.
Jučerašnja izjava gospođe Alemke,koja svako novo obraćanje ne propusti spomenuti vakcinu kao “spas”, pa već vidim da se po društvenim mrežama uz njeno ime dopisuje “Alemka zvana vakcina” .
Čitajući njeno jučerašnje obraćanje u kojem dodaje kako se, teoretski, virus neće usporiti zbog ljetne temperature i sunca. Meni su “snažno odzvonile ” njene slijeće riječi koje glase ovako :
– “Jednostavno, tijekom ljeta ljudi nisu nagurani u zatvorenom prostoru, više se domovi provjetravaju, mnogi će biti na godišnjim odmorima i sve to smanjuje mogućnost širenja virusa na jedan način. ”
Sada se logično postavlja pitanje, jesu li onda ljudi bespotrebno cijelo vrijeme bili izloženi većoj zarazi zbog zatvorenog prostora, a u tom istom zatvorenom prostoru su morali biti zbog zapovjedi koja je izdata kao takva!?
Potom se vraćam na Fadilove izjave oko respiratora, koji kaže da on nema pojma o tom i da je to potpisao Solak.
Zbunjujuće izjave nisu ništa novo od Fadila zvanog “oprosti nam Fadile”,jer on ne zna ni kako se stavlja zaštitna maska(što je ovjekovječeno pred kamerama), ali odlično zna da izdaje naredbe u kojima se građane kažnjava- ne nošenjem istih.
Kako su milijuni “legli” na račun u FBIH, zanimljiva će biti raspodjela istih. Vidimo već kako se “uredno” raspoređuju.
Jedno je sigurno, a to je da ih neće vraćati oni koji ih dobiju već oni koji ionako jedva preživljavaju.
U svemu tom je itekako nejasno, ako je već proglašeno stanje pandemije, što znači da su pogođeni svi,pa tako nema izuzetaka ni u našoj zemlji.
Nažalost, velik broj ljudi je ostao bez posla, što znači i bez primanja. Pominju se razna rješenja ,ali nitko do sad ne pominje ljude koji su najugroženija skupina, a to su oni koji su i bez ovog stanja bili bez ikakvih primanja.
Oni postoje, a uporno se svi prave da ih ne vide.
Tko će njima u ovoj situaciji pomoći i pripomoći ili će ih kao i do sada zaobilaziti sve pogodnosti jer iste se uvijek preusmjeravaju na već ustaljene i poznate adrese.
Ovo je zaista zemlja s nemogućnošću preživljavanja za narod, ali i mala zemlja s velikim mogućnostima za podobne.
Narodnu poslovicu koja glasi ” Na muci se poznaju junaci” prilagodila bih današnjem vremenu :
Na muci se bogate znani i neznani “junaci”.
