Danas, 3. svibnja navršava se 28 godina od napada JNA na Ljubuški, napada koji je došao nenajavljen, iz tada svibanjskog vedrog neba sa jednom namjerom da uništi i ubije nedužne.
Bila je nedjelja i ljudi su slobodno šetali gradom, sjedili u vrtu sa svojim susjedima ili se družili u tada otvorenim ljubuškim kafićima. Svu tu bezbrižnu nedjeljnu stvarnost odlučili su uništiti u sekundi i istovariti, istresti na nas svoje zlo i s namjerom donijeti nam smrt.
Tog poslijepodneva nešto iza 17 sati u tom bezbrižnoj nedjelji prvo se čuo oštar zvuk, a potom se na grad sručila kiša ubojitih raketa. Zločin za kojeg nitko do danas nije odgovorao odnio je svoje nevine žrtve, među njima i naše najmlađe sugrađane; bebu od devet mjeseci i desetogodišnju djevojčicu.
Na uži dio grada ispaljene su s 54 rakete kalibra 128 mm, život su izgubili naši najmlađi sugrađani brat i sestra – devetomjesečni Filip Kraljević i desetogodišnja Ivana Kraljević, oboje djeca Zdravke i Marka Kraljevića.
Prilikom napada teško je ranjena Radmila Bradvica koja je i preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda 17. svibnja,a ozlijeđeni su i: Muhamed Ibrulj, Amela Ibrulj, Đula Omerhodžić, Drago Herceg, Jasna Boras i Erna Smajihodžić.
Ovaj strašan čin pogodio je sve stanovnike, Ljubuški je bio zavijen u crno.
Roditelji su ostali bez dvoje djece, djeca bez svoje majke, neka nam ova nedjelja prođe u spomen na njih, u uspomeni na prekinuto djetinjstvo, prekinutu radost majčinstva!
Neka im je vječni spomen!
HMS
