Baš danas se prisjetih jedne utakmice i jednog izuzetno zanimljivog gostovanja u Puli. Naime, negdje sredinom devedesetih godina uz lokalni klub dosta Mostaraca je pratilo i splitski Hajduk.
Splićani su tih godina odlično stajali kako u domaćem prvenstvu, tako i u Europi. Sjećam se da je iz Mostara svaku utakmicu koju je Hajduk igrao u Europi, za Split išao najmanje jedan organizirani autobus, a nerijetko bi se tijekom tih europskih utakmica splitska Riva “pretvarala” u neku mostarsku šetnicu.
Na ulici bi se susretao veliki broj Mostaraca. Ipak, ovaj put neću se dotaknuti tih europskih utakmica, već jedne utakmice odigrane u sklopu HNL-a.
Hajduk je gostovao u Puli, a upravo to je bio povod meni da krenem put Splita pa onda dalje u Istru. Prijateljica, vatrena navijačica Hajduka me nije trebala puno nagovarati da krenem s Torcidom u Pulu te sam s nešto love u džepu i velikim vojnim ruksakom u kojem je bio 22 metra dug transparent “Torcida Mostar” krenuo put Splita.
Jezgro tadašnjeg vodstva Torcide krenulo je put Pule u jednom autobusu koji je krenuo oko ponoći od pothodnika koji se nalazio nedaleko od Rive (mislim da je tu bila poslovnica Atlasa, ali nisam baš siguran op.a.).
U autobusu nas par mlađih likova i dosta starije ekipe. Ustvari kada se bolje sjetim taj bus organizirao je Neđo iz Makarske sa svojom ekipom i onda su stali pokupiti i ostale u Splitu. U autobusu ludnica cijelim putem. Osim ekipe iz Splita i Makarske ja sam bio jedni iz Mostara.
Cijeli bus zabavljao je Trte iz Kaštela. Uz mnogo alkohola, pjesme i mogu slobodno napisati dosta umora stižemo u Pulu. Pred nama je bio cijeli dan, tako da smo se odmah podijelili u skupine. Nismo baš nešto vele razmišljali o domaćim navijačima jer ruku na srce “stigla je Torcida, a gdje Torcida dođe onda odmah ona postaje domaćin”.
“Okupirani” su parkovi, kafići, a ja sam s ekipom iz Makarske i Splita krenuo u obilazak Pule. Prvo smo otišli po ulaznice u jedan pulski hotel gdje su bili smješteni igrači Hajduka. Uz razgovor i potporu istim uputili smo se u središte Pule gdje smo obilazili kafiće. Domaće navijače nismo uspjeli ni vidjeti.
Dva-tri sata prije utakmice dolazim pred stadion gdje se susrećem s “mlađom” ekipom Torcide. To mlađom namjerno stavljam pod navodnike jer sam i ja tu spadao s nekih 20-tak godina. Nakon kratkog razgovora doznajem da su u autobusu ostali bubnjevi, zastave i transparenti (među kojima i transparent koji sam ja nosio op.a.)…, a da je autobus parkiran nedaleko od tadašnjeg Kluba navijača Istre.
Nakon dogovora krećemo prema busu da bi uzeli navijačku opremu. Ipak, u tom trenutku na nas kreće poveća grupa navijača Istre. Očito nisu bili dobro procijenili našu brojnost jer je druga skupina Torcidaša išla iza nas nekih stotinjak metara.
Nakon toga nastaje opći metež. Neki bježe prema svom klubu navijača, a dio Torcidaša upada u isti. Krš, lom i na kraju povratak s dosta “trofeja”. Između ostalog sustignuti su neki likovi iz Pule koji su prenosili baklje za tu utakmicu tu su im sve baklje uzete.
Nakon što uzimamo naše navijačke rekvizite iz busa krećemo put stadiona. Iako smo imali ulaznice mnogi je nisu ni pokazali. Redari na ulazu i nisu bili spremni da “kidaju” ulaznice tako da je na tribinu ulazio bez pregleda i ikakve druge kontrole. Policajci su cijelo vrijeme stajali po strani. Ispred stadiona se pali već količina “zaplijenjene” pirotehnike, a ostatak se pali u stadionu tijekom cijele utakmice. Dio pirotehnike koja je donijeta iz Splita također se pali. Oko 600 Torcidaša davalo je podršku Hajduku, ali na njihovu žalost Hajduk tek uspijeva stići do boda.
Zanimljiv detalj tijekom cijele utakmice je bio Trte koji je najveći dio prespavao i skupljao snagu za povrata. Nakon utakmice onako umorni ulazimo u bus, a Trte sve do Splita se “ne gasi”. Uz standardi repertoar pjesama stižemo u Split, a ja s ekipom iz Makarske produžujem za Makarsku.
U Makarsku dolazimo duboko u noći, te odlazim na spavanje kod Neđe inače organizatora busa i predsjednika najjače tadašnje podružnice Torcide Makarska Rivijera. U popodnevnim satima krećem za Mostar i uživamo u sjećanju na ludo gostovanje u Puli.
