Od prvog dana pojave pandemije Korona virusa pisala sam na tu temu.
Osobno me “fasciniralo”, ili bolje rečeno “paralo uši” – rečenica koja se nije mijenjala od prvog dana pojave(promidžbe) virusa, pa do danas.
Ta rečenica glasi :
“Poslije ovoga više ništa neće biti isto”.
Zanimljiva (bolje rečeno često i zbunjujuća) su bila obraćanja vodećih epidemiologa, virusologa ,infektologa, zapravo stručnih ljudi iz tog područja.
Usporediti njihov prvi, treći i sedmi intervju na istu temu je nevjerojatan koliko se razlikuje u samom pojašnjenu virusa i njegove (bez)opasnosti.
Kao da daju jedan put iskaz o nebu, a drugi put o zemlji.
Međutim i kod njih je redovno prisutna, samo gore pomenuta rečenica.
Tu istu rečenicu su ponavljali i svi ostali koji su “bili u prvom planu” s početkom proglašenja i za vrijeme pandemije Korona virusa.
Čudno ,nitko od njih nije znao kako je virusu točno nastao, nisu znali kako će se razvijati ,ne znaju koliko je uistinu opasan,n e znaju koliko će trajati, nemaju za njega lijek, iako ljudi ozdravljaju…ništa konkretno i precizno ne znaju, ali znaju da poslije virusa “poslije ovoga ništa više neće biti isto”.
To je ta famozna rečenica koja se provlači u svakom obraćanju i kroz cijelo vrijeme pandemije.
Možda joj niste pridavali značaj.
Naravno, svatko tko analizira pomnije stanje dolazi do zaključka da je ta rečenica ipak morala biti izgovarana s nekim velikim ciljem.
To tek trebamo doznati.
E sada ću se vratiti na moju prvu kolumnu na tu temu, koja je kao i sve objavljena na portalu Hercegovina.in
Kolumna naziva “Virus postoji i pušten je s ciljem da odradi dio posla”. Objavljena na dan 25.02.2020.god.
Daniela Škegro: Virus postoji i pušten je s ciljem da odradi dio posla
Fokus je bio na STRAHU koji je obuzeo ljude.
Doslovce je započela vladavina straha!
Sada podsjećam na onu famoznu rečenicu “Ništa više neće biti isto”
Spoj straha od nepoznatog, sa strahom od bolesti i neizvjesnosti je ravno totalnom psihičkom rastrojstvu ili “paralizi”.
Ponovit ću i jedan svoj citat koji sam davno napisala, a najbolje opisuje stanje u kojemu se nalazimo:
“Čovjeku apsolutno ništa ne trebaš uraditi, samo mu nametni osjećaj straha i već si ga onesposobio”.
To je nepobitna činjenica!
Koliko je zaista strah poguban vidimo po stanju ljudi u okruženju.
Ljudi su prestali da misle svojom glavom.
Kao u polusvjesnom stanju vjeruju u sve što se medijski forsira, a forsira se samo ono što im povećava strah.
Dok se situacija , konkretno oko samog virusa “polako slaže na svoje mjesto”, ostaje da se doista vidi kakvo doista ima značenje ona rečenica “Poslije ovoga više ništa neće biti isto”
Danas sam dobila u poruci(što me je i ponukalo da napišem ovaj uvod) –
(C.S. Lewis (1942), odlomak iz knjige “Pisma starijeg đavola mlađem” u slobodnom prijevodu).
Napomena:Svaka sličnost sa stvarnom situacijom je ….zaključite sami.
U nastavku odlomak iz pomenute knjige:
” Mladi đavo: I kako ste tolike duše dovukli u pakao?“
Stari đavo: „Strahom“.
Mladi đavo : „Izvrsna strategija; pouzdana iuvekk aktualna. Čega su se bojali?
Mučenja? Rata? Gladi?“
Stari đavo: „Ne. Bolesti!“
Mladi đavo: „Zar se u to vrijeme nitko nijerazbolijevaoo?“
Stari đavo: „Da, jeste!“
Mladi đavo: „Drugi nisu umirali?“
Stari đavo: „Jesu, umirali su i drugi.“
Mladi đavo: „Nije bilo lijeka?“
Stari đavo: „Pa bilo je.“
Mladi đavo: „Ne razumijem!?“
Stari đavo:.„ Pogrešno su mislili da jedino što trebaju čuvati je životić koji imaju po cijenu svega ostalog.
Nisu se grlili, pozdravljali, odrekli su se svakog ljudskog kontakta, svega ljudskog.
Novca im je ponestalo … izgubili su posao, potrošili ušteđevinu ali i daljevjerovalii da su sretni, iako više nisu mogli raditi i zarađivati za kruh.
Pameti im je ponestalo … danas bi im mediji rekli jedno, sutra drugo, a oni bi i daljevjerovalii što čuju.
Odrekli su se ličnih sloboda… iz kuća nisu izlazili, nisu šetali, nisu posjećivali rođake i rodbinu.
Svet se pretvorio u ogroman koncentracioni logor dobrovoljnih zatvorenika.
Prihvatili su sve. Sve, samo da bi osigurali svojim jadnim životićima dan više.
Bilo je tako jednostavno. Jednostavno kao i sada.”
