Duhovski dar
Kod Uskrslog… oko šest je sati,
Jednog jutra misao me prati,
Je li vodu iz koljena s kipa,
Montirala nekakva ekipa?
Na to vodi… a to je prijevara,
Vrućim zrakom voda biva para.
Pod pritiskom ona vani teče,
Neki stručnjak to naučno reče.
Godinama voda stalno ide
I kapi se kao „suze“ vide.
Niz Kip klize, suza suzu stiže…
Lijepo vidjet, kad se dođe bliže.
Ima vrijeme, ne vide se „suze“…
Biva rijetko, kao da ih uze
Netko koji dirigira njima…
Malo briše, a nekad ih ima.
A taj netko gdje se samo skriva,
Gdje boravi, gdje po danu biva?
Zagonetka u tome se krije,
A taj netko sigurno se smije.
Zna li itko, tko iza tog stoji,
Ili, možda, kao i ja dvoji?
Ako nije podvala to svima,
Bog Svevišnji u tom prste ima.
Istina je, tu prijevare nema,
I sad mene uhvatila trema
Poput Tome, sumnjivac sam bio,
Povjerovah, kada sam vidio.
Da sam svojom ja mislio glavom,
Vodio se i vlastitim stavom,
Shvatio bih, kako „suza“ ima,
I u ljeto i kada je zima.
Na SPASOVO „suza“ dosta išlo,
Dan, dva poslije sve u suho prišlo.
Suha ploha, „suza“ nema više,
To na čudo nekakvo miriše.
DUHOVI su, lahor „suze“ stižu,
Adrenalin u meni podižu.
„Suze“ teku više nego prije,
Srce hladno sad DUH SVETI grije.
A što drugo? Bog iza tog stoji!
Srce moje vjeruje, ne dvoji.
Međugorje, 31.5.2020
Fra Karlo Lovrić/HERCEGOVINA.in
