Za Svemir “nismo sigurni, ali jesmo za ljudske gluposti da su bezgranične.
Često kažem “e od ovog ne može više i dalje”, ali se iznova i iznova uvjerim da su ljudske gluposti bez granica- doista uzele maha.
Ovo više nije nimalo smiješno.
Dapače, zabrinjavajuće je!
S toga smatram da svi koji su u naletu bijesa i sličnom stanju, za nekoga pomislili ili izgovorili riječi poput:
“Glupa kao guska ili ovca”, “Dosadna k’o kokoška”,”Konju jedan”,”Lažeš kao pas,”Gadan si k’o svinja”” i slične usporedbe trebaju uputiti DUBOKU ISPRIKU ŽIVOTINJAMA ZBOG UVREDE .
Jedno je sigurno, a to je da nijedna životinja ne može uraditi ono što su u stanju ljudi.
Životinje ne idu tako daleko…
Saznanje za ovaj ” performans” u kojemu petnaest potpuno nepoznatih ljudi liže jednu te isti žlicu blago rečeno izaziva veliko gađenje.
Ovo je vrijeđanje umjetnosti.
U crkvi se kažnjava kad petnaestak ljudi stoji u razmaku od dva metra, a ovdje slika govori više od riječi.
Stičem dojam da je danas dovoljno biti vjernik i odmah ćeš biti kažnjen, bez obzira što poštuješ propise.
Sve drugo spada u “umjetnički izričaj”,
Tekst u nastavku preuzet s portala na kojemu je objavljen.
“Javni umjetnički čin – u kojem jednu norvešku drvenu žlicu, nakon idejnog tvorca performansa, obliže dobrovoljno još 15-ak volontera – u oba smjera, tamo i nazad, “svatko sa svakim”, pred publikom od 150-ak ljudi i u danima prijetećeg drugog vala pandemije koronavirusa, množe se asocijacije, slojevi i tumačenja sinoćnjeg pulskog performansa “Zajednička žlica” našeg istaknuto performera i konceptualnog umjetnika Siniše Labrovića u Muzeju suvremene umjetnosti Istre, kojim je otvorena velika izložba “Kolekcija suvremene umjetnosti Marino Cettina”.
Svi su lizali žlicu, a jedna osoba kroz masku. Labrović je u uvodu zamolio ljude da se poredaju u obliku obrnuta slova “U”, ali bez, kako je rekao, ušica, jasno je aludirao na domaću političku patologiju odnosno ustaštvo kojem vladajuće desne političke elite predugo dodvoravaju.”
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
