Vremena, samo nam treba vremena da se stvari poslože. To su riječi koje često čujemo iz Hajduka. Navijački puk sit je takvih priča i vrijeme ističe mnogima koji su u Hajduku. Ne bole navijače toliko porazi koliko ih boli nezalaganje i anemična igra koja niti ima glave, a niti repa. Opravdanja nakon serije loših igra i još lošijih rezultata nema, i Hajduk svakim danom tone sve dublje. Realno, bez obzira na bajke koje se serviraju s Poljuda Hajduk nema velike šanse da se dokopa drugog mjesta na ljestvici i toliko željenih kvalifikacija za Ligu prvaka. I da se to čudo dogodi Hajduk bi se s ovakvim sastavom vjerojatno još jednom osramotio u Europi.
Žalosno je da danas sveti dres Hajduka nose igrači koji ga ne zaslužuju, i za te svoje nezasluge skupo su plaćeni. Sada bi se mogla napisati mala knjiga svih prinova koji su posljednjih godina dovedeni da pojačaju Hajduk, a danas vidimo da oni nisu ni p od pojačanja. Žalosno je da s druge strane dica Hajduka svoju sreću moraju tražiti vani, a sudeći po izvješćima obično su među najboljima tamo gdje igraju. Popis tih igrača je također dug, ali vrijedi nabrijati Vukušića, Balića,Ercega, Šimića, Nižića, Jozinovića, Kukoča, Milića, Jozinovića Tičinovića…
Vremena više za eksperimente nema, i vrijeme je za velike promjene. Hajduk mora biti Hajduk, a to može biti samo s igračima koji vole dres u kome igraju. Torcida je tu da bude dodatni vjetar u leđa svojim igračima na povratku na stare staze slave.
