Iako je jučer bilo najavljeno da će građani BiH pri ulasku u Hrvatsku morati u samoizolaciju to se ipak nije dogodilo. Samo šuškanje o zatvaranju granica zabrinulo je mnoge, pa je naš reporter jučer obišao nekoliko graničnih prijelaza da provjeri što se tamo događa.
Jučerašnji dan je bio kao stvoren za odlazak na more, pa sam na putu prema granici primijetio nešto veću koncentraciju vozila. Moja prva destinacija bili su Doljani. Tradicionalno na ovom prelazu su najveće gužve, ali to izgleda nikome ne smeta. Ne mogu da se ne sjetim kako se prijašnjih godina dizao glas oko gužvi na granicama. Danas smo sretni da možemo preko. Kad sam stigao do policije na strani Hrvatske pokazao sam osobnu iskaznicu RH i nije bilo nikakvih problema za prelazak. Upitao sam ljubaznog policijskog službenika hoće li se opet uvesti obavezna samoizolacija, a on je odgovorio da se svašta priča, ali i da nema naredbe o tome. Pitao sam i može li se preko granice sa BH putovnicom, te dobio odgovor da može tko ima potvrdu da ide na ljetovanje ili neki događaj. Zahvalio sam se policajcu na ljubaznosti i otišao, a gdje drugo nego u Lidl. Kupio sam par stvarčica, te se vratio u Metković i sjeo u jedan od kafića blizu stadiona. Usput sam malo pročavrljao s malobrojnim gostima. Uglavnom oni su svi protiv zatvaranja granice sa BiH, i složni su da ne možemo jedni bez drugih. “Mi u Metkoviću smo vezani za Gabelu i Čapljinu svakodnevnim poslovima, a tako i oni sa nama. Mi nikada nismo priznali tu granicu i ona nas neće rastavljati, rekao je čovjek koji za sebe kaže da nekada zna prijeći granicu po nekoliko puta”. Na pitanje boje li se korone iz BiH svi redom su samo odmahivali rukama.
Vratio sam se u Hercegovinu preko Pruda, naravno bez ikakvih problema. Svratio sam u Ljubuški kod kolege na kavu, i preko Gruda sam krenuo prema Vinjanima. Na Gorici nema nekih gužvi, i na ovome prijelazu policijski službenici su izuzetno ljubazni i spremni su odgovoriti na sva pitanja. Primijetio sam da ipak neka vozila vraćaju s granice, i dobio sam odgovor da su to oni koji nemaju valjan razlog da posjete Hrvatsku, te da ih je ovih dana bio veliki broj. Njima se ne dozvoljava prelazak granice. Nastavio sam do Imotskog i odlučio da se osvježim pivom u jednom od kafića u gradu. I tu su ljudi kivni na samu pomisao da će se granice ponovo zatvoriti. Mladić koga smo zatekli u kafiću nam je rekao da skoro svi u Imotskom imaju nekoga od rodbine u Hercegovine. “Pa ljudi su se stoljećima ovdje vezali jedni uz druge, svako malo imate svadbu gdje je jedno od mladenaca iz Hercegovine, a drugo iz Imotske krajine. Mi smo jedan narod, to ti prijatelju ne može nikakva politika rastaviti i razdvojiti”.
Sve to sam znao i prije, ali lijepo je znati kako ljudi misle. Nakon svega red je bio da se malo i okupam te sam se spustio na more. Gdje će Hercegovac nego u Makarsku naravno. U Makarskoj nema gužvi, nikakav problem nije naći parking, a lani je to bila lutrija. Na plažama mjesta koliko hoćete, nema gužve ni one uobičajene vreve vezane za Makarsku. Okupao sam se i otišao do jednoga od rijetkih grilova koji rade, a na pitanje ima li posla gazda koji je i radnik kaže da ne pamti slabiju sezonu. Spominjao je i koronu, stožere, uputio i nekoliko pogrdnih riječi, i na koncu rekao da je bilo pametnije da nije ni otvorio lokal. Uglavnom svi tako u Makarskoj misle, a ja sam otišao na još jedno kupanje i onda pravac moja Hercegovina.
Ukoliko preuzimate tekst obavezni ste navesti autora, izvora i staviti link na našu stranicu odakle je tekst preuzet.
