Rođeni siječnja 1970., ugašeni srpnja 2019.
Bilo ih je 900
Bilo ih je pet hiljada i 900
Bilo ih je više nego što je ikad u jednoj tvornici bilo ljubavi
Sad bi tone lijevali
Sad ih više nema
Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali obećanja svih svjetskih prodavača fazona
mi koji smo nadživjeli i tenkove i nikome nismo grubi bili
mala nevelika moja
večeras ćemo za njih gorjeti
I ne pitaj jesu li nas morali ugasiti
I ne pitaj je li se moglo natrag dok je prst stajao na prekidaču
rumen kao porezana jagodica, jer munje su palile horizont njihovih želja
Preko naših neproizvedenih tona smrznuta, ali uspravna, prešla je budućnost neizvjesna
Nije bilo tajni o skupoj struji
Nije bilo tajni o zaustavljenoj ćeliji
Nije bilo tajni o klonuloj ruci radnika s napuštenom nadom
Bila je noć, bila je kapija tvorničkog kruga, bilo je svjetlo
koje se gleda posljednji put, bili su vlakovi koji se ne vraćaju
prazni i pusti, bili su uzdasi i blicanje munja, a s nama
s tužnim aluminijašima jednog kišnog ljeta, s ciničnim
smislom nepodržavanja, takmičio se upaljeni mrak
(Inspirirano pjesmom Izeta Sarajlića, Večeras ćemo za njih voljeti)
