D A Ć A
Što se sprema, kakva su to slavlja,
Tko to kome čašicom nazdravlja?
Je li otac ženi svoga sina
Pa nazdravlja iz čuture vina?
Ne ženi ga, umro mu je ćaća,
Sav je u tom, priprema se daća.
Želi reći susjedima, svima,
Da ljubavi za svog oca ima.
Kad no oca demencija snađe,
U staračkom njemu mjesto nađe,
Al’ u posjet često njemu dođe,
Mjesec dana ocu za čas prođe.
Ti dolaziš, nikog drugog nema,
Pusti stari, ne pravi problema.
Ljudi rade i korona hara,
Novo doba, sad se Stari stvara.
Kada umreš, ti bez brige budi,
Svi će doći, to su naši ljudi.
Pričat ćemo da si dobar bio,
Pošten uvijek, čestito živio.
„Kada tebe u Starački smjestih,
Upravo se ovog časa sjetih,
Rekao si, to me sada muči:
‘Želio bi umrijeti u kući.’
Ovdje imaš i ptičjega mlijeka
I poslugu svakog drugog lijeka.
Zato šuti, i moli se Bogu,
Da ja k tebi dolaziti mogu.
Deset dana nakon toga bilo,
Starom ocu naglo je pozlilo.
Zadnji puta sin uz oca bio,
Umirući otac govorio:
„Neću daću, nemoj janjce peći,
to je zadnje što ti moram reći.
Nitko nikad u posjet ne dođe,
Otad točno tri godine prođe.
Sanduk spremi, to rodbini javi,
Svetu misu u crkvi najavi.
Od tog sada meni je potreba,
Ništa drugo za Nebo ne treba.
Ako misliš zavarati ljude,
Neka daća i gošćenje bude!“
Međugorje, 27. srpnja 2020.
Fra Karlo Lovrić/HERCEGOVINA.in
