Naša kolumnistica Daniela Škegro uputila je Otvoreno pismo zastupnicima na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini u kome stoji:
Poštovane dame i poštovana gospodo,
Svi vi koji ste na vlasti ili narodski rečeno “koji se nešto pitate”, obraćam vam se ovim otvorenim pismom.
Već neko vrijeme dobivam e-mail – ove sa zamolbom da nešto napišem na temu koja muči određen broj ljudi.
Suosjećam s njima i kao čovjek imam obvezu napisati par riječi o tomu.
Kako oni kažu “tvoj glas se dalje čuje”.
Spominjala sam ja taj problem već, ali nedovoljno, pa zbog toga mu odlučih posvetiti više pažnje u ovom otvorenom pismu.
Kako ovih dana čitamo žaljenja i apele od onih koji su nemjerljivo u boljoj situaciji od kategorije ljudi koju “zastupam” u ovom pismu, onda je “red” da se i njihov glas čuje.
Doduše to više to sliči vapaju sagledavajući cjelokupnu situaciju.
U nadi da će biti jasnije za shvatiti, navest ću samo par (predugo bi bilo sve navoditi)konkretnih primjera ljudi koji su “dio ove priče”.
-Neuposlena gospođa 55 godina – zadnjih dvadesetak godina na birou za zapošljavanje i bez ikakvih primanja.
Povremeno bi radila po kućama kako bi se prehranila.
-Četveročlana obitelj u kojoj samo otac radi posao portira 15 dana u mjesecu.
-Samohrana majka bez ikakvih primanja kojoj je šira obitelj pomagala da preživi ,ali su i oni pogođeni trenutačnim stanjem, te nisu u mogućnosti više ni sebi priskrbiti dovoljno, a kamo li njoj pomagati.
-Tročlana obitelj, koji su ostvarivali prihod tako da su otac i sin radili u Hrvatskoj na crno sezonski od početka svibnja do kraja rujna, ali kako ove godine nema turizma u toj mjeri ostali su bez ikakvih primanja.
-Peteročlana obitelj u kojoj trenutno nitko nije uposlen. Otac je radio na crno do pandemije, ali je s početkom iste ostao bez tih primanja. Majka je još prije pandemije ostala bez posla. Dvoje srednjoškolske djece i baka koja zbog bolesti treba svakodnevno lijekove, a isti se moraju kupovati.
To je tek par njih kako bih vam jasnije “dočarala” te i takve kategorije ljudi koji žive u našoj Hercegovini.
Ne možemo se praviti da ne postoje jer postoje.
Nije ih mali broj.
Dišu ali jako teško- što od maski, a što od bezizlazne situacije u kojoj se nalaze već dosta vremena, a s pandemijom su doslovce pali i očaj i beznađe.
Znam da je ljeto i vrijeme godišnjih odmora i kupanja, ali jedino kupanje za ove ljude razliku od drugih je kupanje u vlastitom znoju i suzama nadajući se nekom rješenju.
Čitaju o silnim donacijama i pomoći koja se slijeva u BiH, pa ih zanima- ima li u “toj priči” za njih “bar mrvica” jer znamo da se “kolač dijeli među odabranima”.
Brine ih svaki novi dan, svako novo buđenje čini se težim jer “tonu dublje” bez osnovnih sredstava za život.
Brine ih dolazak hladnijih dana, a o ogrjevu mogu samo sanjati.
Brinu ih računu koji stižu redovito, a primanja su već odavno ravna nuli.
Brine ih nametnuti način praćenja nastave preko mobitela, tableta i laptopa jer oni nemaju te uređaje za sve članove obitelji, a naročito za djecu jer ih logično nemaju od čega kupiti.
Ne mogu ni priskrbiti plaćanje interneta, a bez istog nisu bili u stanju pratiti nastavu.
Brine ih njihova nemoć i svakodnevno suočavanje s problemima iz koji ne vide izlaz bez nečije pomoći.
Ne, ne traže oni milostinju jer su se odlučili predati.
Traže pomoć kako bi opstali i preživjeli ovu bitku.
Umorili su se kucajući na vrata koja se ne otvaraju.
Umorili su se kriti bol i tegobe jer je “voda prešla preko grla”.
Umorili su se od iščekivanja.
Ali se nisu umorili od traženja spasa za svoje obitelji.
Ako postoji država, a očito je da postoji bar “na papiru” onda bi bilo prijeko potrebno da se iznađe neki način i pomogne mnogobrojnim obiteljima da doslovno prežive.
Ili će se i u ovim najkritičnijim trenutcima u kojima su se pred zidom našle kompletne mnogobrojne obitelji – još jedanput potvrditi da je narod bitan samo pred izbore.
p.s.ne bi njih bilo sramota ni pošteno okopavati krumpir da prehrane svoju obitelj, ali nemaju njive, sjemena niti motike.
S poštovanjem
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
