Lako mi je za nju/njega i ja bih se samo smijao/smijala da mi je k’o njoj/njemu.
Davno jednom napisah kako su osmijeh i plavuša dvije najveće prevare.
Za osmijeh pomisliš na prvu da je stvaran, a za plavušu da je glupa.
I onda zavide na osmijehu. Kakva obmana.
Kad bi samo znali koliko je truda ponekad uloženo u osmijeh, koliko je samo snage utrošeno u osmijeh koji je teži od planine.
A zavidiš na tom osmijehu!?
Ne znaš jer površno gledaš.
Nisi osjetio bol koju si morao kriti osmijehom.
Nisi skrivao tugu osmijehom, jer nisi želio da te žale.
Ne razumiješ, jer na svoju najmanju brigu gledaš kao na “smak svijeta”, i “nikomu nije tako teško kao tebi”…
Nerazuman si, površan i bezosjećajan.
Kada bi znao koliko truda treba za osmijeh nakon noći zalivene suzama.
Kad bi samo znao koliko snage treba za osmijeh nakon što te nevinog osuđuju.
Kad bi bar mogao shvatiti koliko snage treba za onog tko gotovo čitav život drži spakirane kofere.
Kad bi barem mogao naslutiti koliko volje treba za osmijeh u nevolji.
Kad bi mogao dokučiti veličinu osmijeha u neimaštini.
Kad bi mogao saznati koliko muke treba za osmijeh u bezizlaznoj situaciji.
Kad bi barem shvatio značaj osmijeha kad si beznačajan u očima voljenih.
Kad bi mogao naslutiti koliko se želje krije u osmijehu osamljenih dok su u društvu onih koji imaju nekoga.
Kad bi barem shvatio da je osmijeh jedino što za javnost ostane kad sve propadne.
Zavidiš na tom osmijehu i bez imalo dvojbe kažeš “Lako mi je za nju/njega,i ja bih se smijao/smijala da mi jet ko njoj/njemu
Bože kako naivno razmišljanje.
Teret tog osmijeha i snagu uloženu u njega ne možeš ni zamisliti, a kamo li podnijeti.
Navikao si kukati nad sitnicama, vjerujući da se cijeli svijet vrti oko tebe.
Istina lakše je kukati i žaliti se na sitnicama i zavidjetii na tuđem osmijehu.
Jer za osmijehe ipak treba snaga kojoj nisi dorastao.
Slab si i nedostaje ti takve jakosti
I umjesto da se smiješ jer imaš razloga za smijeh, ti zavidiš na osmijehu ispod kojeg se krije krik.
Ponekad pogledaj duboko u oči. Tu nema prevare i to nikomu nije pošlo za rukom.
I kako god da okreneš taj osmijeh je jedina prevara kojoj se trebaš diviti.
Daniela Škegro/HERCEGOVINA.in
