Jedno od boljih gostovanja navijača Zrinjskog bilo je ono 2004 godine u Banja Luci. Za tu utakmicu spremali su se brojni navijači, tako da su bila osigurana dva autobusa.
Noć uoči utakmice nismo spavali, te smo hodali po gradu, a zatim i u jednom stanu gdje smo se družili uz navijačke priče do jutarnjih sati. Čim je svanulo izašli smo u grad nestrpljivo čekajući polazak.
Okupili smo se naravno ispred stadiona, i kratili vrijeme uz pokoje pivo, ali i nešto žešće do polaska autobusa. U jedan bus ušli su oni ludi navijači, a u drugi još luđi i krenulo se veselo prema Banja Luci.
Autobusi su stajali često, što zbog popunjavanja zaliha, što zbog mokrih problema. U putu su pale fotke, a ostat će upamćeno da je u jednom kanjonu prije Rame Koka uzeo megafon i pozivao neke samo njemu poznate partizane na predaju. Predajte se opkoljeni ste vikao je Koka uz odobravanje preko 100 navijača Zrinjskog.
Što smo se više pribrižavali Banja Luci to je vrijeme bilo ružnije, a negdje na ulazu u RS sačekala nas je policija koja će nas sprovesti do stadiona u Banja Luci. Na samom ulazu u Banja Luku Koka se opet oglasio riječima: Da ja ovdje živim bio bi pijan svaki dan, što je izazvalo totalni kaos u autobusu.
Kiša je padala sve jače, a nas je policija smjestila na pokrivenu tribinu, dok su domaći Vulteresi bili na kiši. Na utakmici standardno ludilo, navijalo se odlično, a u jednom momentu domaći navijači su nas pokušali kamenovati, ali je policija pravo vremeno reagirala.
Utakmica je završila porazom Zrinjskog 2:0, ali mi smo nastavili s navijanjem još pola sata nakon utakmice koliko nas je policija zadržila na stadionu. Tih pola sata se mogu ubrojati u pravo navijačko ludilo.
Na izlazu iz Banja Luke domaći su pokušali još jedan napad, i ovaj puta bezuspješno jer su autobusi stali, a iz njih su izašli navijači i krenuli u potrjeru za napadačima koj su se razbježali.
Ostat će još zapamćeno da se na povratku u Mostar na Makljenu pokvario jedan autobus, ali bez obzira na taj problem svi smo se sretno vratili u Mostar.
