Danas je započela nova školska godina u Mostaru i u HNŽ. Prethodnih dana bilo je mnogo polemika oko početka nastave, i to najviše zbog epidemioloških mjera koje su određene u našim školama. Danas smo dobili i pismo jedne majke iz Mostara koja kaže:
S puno straha i nepoznanica smo dočekali novu školsku godinu. Imam dvoje djece u nižim razredima osnovne škole i teško mi je bilo djeci objašnjavati mjere koje su donesene. Djeca u toj dobi su ipak samo djeca koja žele djetinjstvo, a ovo što sam danas vidjela sliči na sve samo ne na sretno djetinjstvo. Nekako smo suprug i ja pronašli načina da našoj djeci objasnimo što znači ovaj virus koji nas je paralizirao i zašto moraju nositi zaštitne maske. Srce me zaboljelo jutros kada me moja curica upitala: Mama zašto se mi moramo kriti? Nekako sam se izvukla iz te situacije i rekla sam joj da se ne kriju, nego da se te maske moraju nositi zbog druge djece koja su možda bolesna.
Uzela sam danas slobodan dan kako bi svoju djecu odvela i dovela iz škole. Nekada su dvorišta naših škola bila puna djece i njihove vesele graje, a danas u njima vlada mrtva tišina. Djeca su uplašena i zbunjena, ništa manje nismo uplašeni ni mi stariji jer ne znamo kuda će nas sve ovo odvesti. Nakon škole vidjela sam tugu u očima svoje djece, a moja mala djevojčica me je upitala: Mama zašto u onim kafićima niko nema masku, zar oni nemaju svoju djecu za koju moraju brinuti da se ne razbole? Opet sam se kao roditelj našla u pat poziciji jer ne znam što bi joj odgovorila. I zaista kavane su pune, nitko nema masku i rijetko tko drži distancu. Ne mogu ni ja sama sebi objasniti zašto je to tako, a kako ću tek malenoj djevojčici. Moja djeca umjesto da se vesele školi i druženju s vršnjacima u školi izgledaju kao da idu na nekakav prisilni rad. Mogu samo zamisliti kako njih boli ona tišina u školskom dvorištu i što sve prolazi njihovim glavicama ovoga prvoga dana škole. Pričam s drugim roditeljima koji su također kao i mi zabrinuti, a svi redom se plaše trauma od ovih maski i pravila koja su im nametnuta. Sada nabrajati da se naša djeca mimo škole druže s vršnjacima bez ikakvih maski i rastojanja očito nema nikakve svrhe. Bojim se da naša djeca gube svoje djetinjstvo i da će ovo ostaviti trajne tragove na njima. Ja kao majka preklinjem da nam vratite škole bez maski i svih naredbi i uredbi koje nam djecu pretvaraju u zombije i kradu im djetinjstvo.
HERCEGOVINA.in
