Ne mogu ovo ni saslušati bez zgrožavanja.
Slušam emisiju gdje tri žene pričaju o pravu na pobačaj i iznose razloge zbog kojih su isti napravile.
Saslušala sam prvu, par minuta i tu ću se zaustaviti.
Njen razlog je što kao nije mogla pored jednog, hraniti još jedno dijete. O.K.
Zamolila je doktoricu da joj ne daje sliku sa ultrazvuka i snimak. Kaže da zna jednu prijateljicu kojoj je bilo 16 godina kada je to napravila i doktorica joj dala:
“Sliku sa ultrazvuka i snimak gdje se čuje kucanje malog EMBRIJA”
Prvo zgrožavanje.
Dalje, tu je bila sa njom žena koja je nosila blizance i došla da napravi pobačaj. Zamjera doktorici što je, dok je ona bila tu, postavila pitanje toj ženi:
“Jeste li sigurni da želite uništiti dva života?”
Ona tu kao šokirana tom doktoricinom izjavom.
Sama doktorica joj je rekla tu da je to uništavanje života, a ne samo kucanje EMBRIJA, kako se dotična izjasnila.
Ono što me je najviše zblaznilo bila je izjava kako su joj tako jadnoj dali nešto SRAMOTNO za jesti.
Nakon što si prekinula život koji je rastao u tebi ti imaš toliko želuca pričati kako je nešto bilo sramotno za jesti??????
Tu sam se zaustavila.
Ne podržavam pobačaj.
Ne postoji priča koja mi može promijeniti mišljenje o ovome stavu.
Ne postoji.
To je ubojstvo.
Uništavanje života.
Pa ga vi zovite kako god je vama lakše.
Vama, koji to podržavate.
Da još samo dodam, način na koji sve to objašnjava je kao da je nezadovoljna kako joj je netko počupao obrve.
Užas.