Zgrozila sam se kada sam jučer na jednom utjecajnom portalu iz Hrvatske pročitala da studentima najviše u ovo vrijeme pandemije nedostaju seks i tulumi. Tri puta sam pročitala taj članak, trljala sam oči ne vjerujući da samo to pročitala. Poslije toga sam dugo razmišljala i onda sam shvatila da je ne mali broj studenata i studentica i kod nas na tragu te tvrdnje. Znam mladi smo i moramo živjeti i osjetiti čari života, a s druge strane mi se obrazujemo da sutra budemo stupovi društva.
Onda se sjetim početka svog studiranja i nekih svojih kolega i kolegica kojima je studiranje bio samo tulum. Po raznim grupama na kojima smo se okupljali dominirali su pozivi na razne tulume i partije. Neke moje kolegice su se i javno hvalile kako uoči izlaska u noćni provod njih par u iznajmljenom stanu “stuku” bocu žestokog pića i onda idu dalje. Onda samo pomislim znaju li njihovi roditelji što im djeca rade u stanu koji oni plaćaju? Vjerojatno nemaju pojma, a i bolje im je da nemaju.
Iskreno vjerujem da su takvi u manjini na fakultetu i da većina nas ide na studije studirati i učiti. Tako je bilo i prije ove strašne pandemije, tako je valjda i sada. Onaj tko hoće i tko želi naučiti uradit će to i na nastavi uživo, ali i na ovim platformama koje nam nudi fakultet. Onaj tko neće taj neće ni u jednom slučaju.
Kao i svi mladi voljela bi da ova bolest prođe i da se vratimo u normalu. Kažu neki da mi studenti moramo misliti svojom glavom. Naravno da moramo, i nama koji mislimo nije prvo na pometi ovo što sam stavila u naslov. Mi moramo brinuti kako za sebe, tako i za naše najmilije. Kada izađemo iz ovoga onda neka svako radi po svom nahođenju, na koncu konca nismo i ne trebamo svi biti isti.
Pismo došlo na redakcijki mail HERCEGOVINA.in
