Iz srednje škole smo obukli uniforme i uzeli oružje. Vikende smo provodili u rovovima, često mokri do gole kože. Niko nas nije pitao gdje nam je mladost otišla. Rat nam je uzeo najbolje godine života, ali sretni smo što iz njega izašli živi. Mnogi iz naše generacije nisu imali tu sreću, Rat je uzeo mladost mojoj generaciji i mi to nismo nažalost mogli promijeniti.
Danas čitam na društvenim mrežama kako mladi ljudi pišu da im koronavirus uzima mladost, i da oni to neće dozvoliti. Naslikavaju se mlade djevojke i mladići u noćnim izlascima kao u neka najnormalnija vremena. Mi i da smo mogli u njihovim godinama izlaziti nismo imali gdje. Rat je zatvorio sva mjesta gdje su mladi izlazili, a Bulevar je bio crta razdvajanja. Isti onaj Bulevar gdje su samo par mjeseci prije rata izlazile i zabavljale se tisuće mladih. Naravno da od nas nitko nije bio lud da ode na taj Bulevar jer bi to značilo izgubiti glavu.
Danas većina mladih nije svjesna da svojim ponašanjem ugrožavaju svoje najmilije. Mladi možda nisu rizična skupina, ali oni koji ih čekaju doma sigurno jesu. Zapravo današnja mladež nije svjesna koliko je sretna da ovih dana nije u nekom mračnom i vlažnom rovu. Hvala Bogu da je tako, jer pogibija tvog suborca i prijatelja nosi doživotnu traumu.
Naša je mladost otišla nepovratno i preko noći smo od golobradih mladića postali ozbiljni ljudi. Danas ne puca, ali je svijet u ratu protiv ove pošasti i svi bi trebali dobro razmisliti što i kako radimo. Život ne mora i ne smije stati. Samo nam treba malo više odgovornosti svima , a posebno mladima kojima mladost neće otići kao što je otišla nama. Ne ponovilo se nikome, a Boga molimo da ova odvratna pošast što prije prođe.
T.M. HERCEGOVINA.in
