Amina Kajtaz je sportašica koja će vam svojom ljepotom odmah zapasti za oko. Ova bh. plivačica nastupala je za reprezentaciju BiH na Olimpijskim igrama u Riju 2016., i trenutno je u sastavu HAPK Mladost i živi u Zagrebu, a vlasnica je mnogih državnih rekorda i medalja. U razgovoru za Dnevnik.ba ova najbolja bh. plivačica pričala je o karijeri, dosadašnjim uspjesima, ali i brojnim problemima na koje je naišla baveći se plivanjem. Put do uspjeha sigurno nije bio lagan, a Amina je svjedok kako ništa ne dolazi preko noći, te kako se uz veliki trud, rad i žrtvu može doći do rezultata kojima se može svatko ponositi. Mlada sportašica koja je krenula od nule sada nezaustavljivo niže uspjeh za uspjehom.
Za početak reci nam nešto o sebi i sportu kojim se baviš?
Profesionalnim plivanjem se bavim od osamnaeste godine, dugo sam u sportu, imam mnogo odličja i medalja i državnih rekorda iza sebe. Prvakinja sam Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a ljubav prema sportu je došla zato što je moja majka prije mene trenirala plivanje i ta se ljubav prenijela na mene pa sam tako i ja krenula tim stopama. Svi u obitelji smo sportski nastrojeni, otac mi je bio nogometaš tako da svi smo orijentirani k tomu. U 12-oj godini sam trenirala plivanje i tenis u isto vrijeme, ali nekako sam se odlučila za plivanje zato što sam imala više uspjeha na tom području.
Kad ti se rodila strast za plivanjem?
Sa šest godina sam se počela baviti plivanjem, no zbog loših uvjeta u kojima sam trenirala plivanje nisam shvaćala kao neki ozbiljan sport,uvijek mi je to više bio hobi nego što sam mislila da ću se profesionalno baviti s tim, najviše iz razloga jer smo imali bazen dug 12,5 metara gdje sam trenirala do 17-te godine. U 17-oj godini kada sam odlučila da ću prestati trenirati plivanje došao je jedan trener do mene i pitao želim li prijeći u dubrovački Jug, na što sam ja pristala. Krenula sam doslovno od nule i tu smo za dvije godine odlučili ići na Olimpijske igre, i od rezultata 1.7 na 100 metara Delfin sam spustila na jednu minutu i rezultat koji me doveo do Olimpijskih igara.
Čemu prepisuješ svoje uspjehe?
Definitivno jako puno odricanja, red rad i disciplina. Svako jutro ustajem u 05:00 sati i idem na trening koji traje dva sata i gdje plivamo sedam kilometara po treningu, a zatim idemo u teretanu. Uspjeh dugujem velikoj posvećenosti ka plivanju i školi, ali nažalost tu društveni život ispašta. Nešto je moralo ispaštati, a u ovom trenutku za ove stvari smatram da ima vremena nakon karijere.
Na čemu treba poraditi u Mostaru i u BiH da bi ovaj sport imao bolje uvjete?
U BiH su dobri uvjeti u Sarajevu i Banjaluci, oni imaju dobre pedesetmetarske bazene, ali smatram da bi u Sarajevu trebao postojati još jedan, što se Hercegovine tiče uvjeti su katastrofalni jer nijedan grad nema pedesetmetarski olimpijski bazen, a najviše ga treba Mostar jer u njemu ima najviše talentirane djece u ovom području. Treba raditi na educiranju trenera i plivača koji će na kraju isto tako postati treneri, ići na seminare i skupljati što više znanja kako bi se razvijalo plivanje ovdje.
Što je bilo presudno da napustiš Mostar, što te nagnalo na tu odluku?
Uvjeti za rad, nemoguće je napredovati u 25-metarskom bazenu ako je vaša trka 100-200 metara delfin koja se priprema u 50-metarskom bazenu. To je glavni razlog, bez dobrih uvjeta nemoguće je napredovati. Nakon Dubrovnika bila sam ovdje godinu dana i stagnirala sam upravo iz tog razloga, zbog loših uvjeta.
Koliko su uvjeti u Zagrebu drugačiji od onih u Mostaru?
Ogromna je razlika između Mostara i Zagreba. U Zagrebu imaju dva olimpijska bazena jedan do drugog zatvorena zimi, a ljeti otvorena, imam termine kada god poželim plivati i imamo teretanu na terenu sa saunama i masažama. Više novaca se ulaže u plivanje, ako postanete ekipni prvaci Hrvatske automatski od grada Zagreba dobivate određeni novac i ne morate plaćati bazen zato što ste najbolji klub u Hrvatskoj, dok ako u BiH budete najbolji klub nećete dobiti ništa od nikoga. Tu je ta neka razlika koja je prevagnula.
Hoćeš li i dalje nastupati za BiH?
Ne bi htjela sada govoriti o tome, dok kraja ove Olimpijske godine ću odraditi sve za BiH, a iza toga ću vidjeti koji su moji planovi za budućnost i karijeru.
Odlazak na Olimpijske igre u Tokijo?
Imam „B“ olimpijsku normu, a za siguraan odlazak na Olimpijske igre potrebna je „A“ norma. „B“ norma je prvi korak, a preduvjet koji sam isto ispunila je odlazak na Svjetsko prvenstvo. Potrudit ću se ispuniti „A“ olimpijsku normu ili barem se približiti i osvojiti pozivnicu na račun toga, ali sada sam 90% u Tokiju. Nikada ne znate što se može dogoditi, bolje je otplivati normu i biti 100% siguran.
Najveći uspjeh u dosadašnjoj karijeri?
Najznačajnija disciplina mi je 100 metara delfin, a moj najznačajniji rezultat je bilo polufinale Europskog prvenstva u Glasgowu 2019. godine i odlazak na Olimpijske igre u Rio.
Planovi za budućnost?
Imam mnogo planova za budućnost, ali ne volim javno pričati o njima, to držim za sebe. Idem korak po korak pa ćemo vidjeti što će biti u budućnosti.
Što želiš poručiti nekome tko se tek želi početi baviti plivanjem?
Tko se odluči baviti plivanjem mora biti svjestan da je to jedan od težih sportova za baviti se jer iziskuje dosta rada i truda. Ako naprimjer u nogometu pripremni termin traje jedan mjesec u plivanju ga imate cijelu godinu bez prestanka uz dva treninga dnevno i teretanu poslije svega. Isto tako od plivanja nema mnogo novaca kao što je u nogometu ili drugim sportovima. Onaj tko se želi početi profesionalno baviti plivanjem potrebna mu je velika volja i odricanje, ali treba istaknuti to da se veliki trud i rad uvijek isplate, treba biti strpljiv. Trud i rad mogu donijeti dobro, kao naprimjer. odlazak u Ameriku na obrazovanje i školovanje koje je tamo dosta skupo, a dobrim rezultatima ostvarujete tu pogodnost.
Koja je tvoja tajna uspjeha?
Red, rad i disciplina, samo to.
Čime se još baviš osim plivanjem?
Osim plivanja studentica sam i idem na dva fakulteta, druga sam godina DIF-a i četvrta godina na Univerzitetu Modernih znanosti u Mostaru, a zbog previše obaveza studiram izvanredno.
