nđela Pejić, 18-godišnjakinja iz Sovića u općini Grude, učenica Srednje škole Antuna Branka Šimića u Grudama, smjer ekonomija, već godinu dana uljepšava svakodnevicu svima koji je poznaju svojim pjesmama i proznim tekstovima.
Polaznica je i Novinarske sekcije Srednje škole Antuna Branka Šimića u Grudama, a kako nam je otkrila, planira upisati studij novinarstva i hrvatskog jezika. Za čitatelje portala Grude.com podijelila je jednu od svojih emotivnih priča. Prenosimo je u cijelosti.
Prijatelju, čvrsto me zagrli
Anđela Pejić
Govore da je zagrljaj težak koliko i svijet, zato, prijatelju prije svakog odlaska čvrsto me zagrli.
Tako čvrsto, ali ne da mi svaku kost osjetiš, nego svaki dio duše.
Jer duša je ta koja živi vječno.
Dok me grliš, nema potrebe da izgovoriš niti jednu riječ, neka sve boli i tihe patnje iz tvoje duše proteku kao rijeka suza i zagrljaj, kao stijena, neka bude jak.
Prijatelju, čvrsto me zagrli, jer danas smo tu, a sutra možda ne.
Doći će nam jednom zadnji ponedjeljak iza kojeg više nikad neće svanuti niti jedan utorak, a ni petak.
Taj ponedjeljak pamtit ćeš po zadnjem svitanju,
po zadnjem vrisku ili tišini,
po zadnjem dobro jutro ili ipak laku noć…
Ako se ne sretnemo na ovom svijetu više, možda se negdje Gore po dodiru prepoznamo, zato prijatelju, čvrsto me zagrli…
