Nakon medijski zapaženog nastupa pjevačice Severine Vučković u Bruxellesu, gdje je u ime inicijative “Moj glas, moj izbor” predala potpise Europskoj komisiji za pravo na siguran i dostupan pobačaj, uslijedile su i reakcije iz Hrvatske – među kojima se istaknula izjava Splićanke i volonterke Anite Plazibat.
Plazibat, poznata po svom angažmanu u Svetoj Zemlji, gdje je više puta volontirala u ratom pogođenim područjima, oštro je kritizirala Severinin javni angažman, iznoseći snažan osobni i vjerski stav:
“Jadna li je žena kojoj su takve pogubljene osobe uzor! Severina mobilizira naciju kada joj treba suosjećanje majke, a zatim energično promiče ono što osobno smatram – ubojstvom djece.”
Plazibat naglašava da ne osuđuje žene koje su prošle kroz iskustvo pobačaja, ali oštro odbacuje, kako kaže, “promidžbu tog čina kao prava”. Dodaje kako poznate osobe poput Severine snose dodatnu odgovornost zbog utjecaja koji imaju na publiku.
“Severina ne govori u moje ime. Iako sam žena, nisam joj dala to pravo. Njena borba nije moja borba. Borba za slobodu ne može uključivati pravo da se prekine nečiji život.”
Osvrnula se i na moralnu i duhovnu dimenziju teme, povezujući Severinin javni nastup s duhovnim zlom:
“Ona, ako je suditi po izjavama, više nije svoja. Njegova je. Ropkinja zloćana.”
Njezina poruka završava pozivom na molitvu za “obraćenje grešnika i raskrinkavanje zla koje se promovira u ime napretka i ženskih prava”.
Nastup Severine u Bruxellesu izazvao je brojne reakcije – od potpore do osude – a ova izjava otvara prostor za dublju i širu raspravu o granicama javnog angažmana, odgovornosti poznatih osoba i moralno-etičkim aspektima suvremenih društvenih tema.
