Prije par dana pisali smo da je Antonio Marić odigrao svoju stotu utakmicu za NK Trnje, a u toj utakmici bio je i strijelac, te je uvršten u tim kola. Nogometaš koji je dio karijere proveo i u HŠK Zrinjski priča za naš portal o svojoj karijeri.
Na početku čestitke na dobrim igrama.
“Hvala puno. Lijep pozdrav vama i vašim čitateljima”.
U zadnjoj utakmici bio si strijelac za svoj klub i izabran si u tim kola. Kakvi su osjećaji nakon jedne tako sjajno odigrane utakmice?
“Osjećaji su uvijek lijepi pogotovo kada uz to i pobijediš što mi je bitnije od osobnih zasluga. Mogu reći da sam navikao kao stoper zabijati puno i već par puta sam izabran u ekipu kola što me čini zadovoljnim jer rad dolazi na naplatu”.
Bio je to i svojevrstan jubilej u dresu Trnja odigrana stota utakmica. Koliko ti znači tih za sada prvih 100 utakmica u dresu Trnja?
” Sigurno da mi znači puno jer to je rijetkost u današnjem nogometu ali cijenjen sam tu od strane uprave, simpatizera kluba i svih koji čine naš stogodišnji klub uspješnim”.
Potičeš iz Rame gdje si počeo igrati nogomet. Koliko je težak put od Rame do Trnja?
“Uh, iznimno težak. Rekao bih da je najteže odreći se sigurnosti doma i ostati predan treningu i mentalnom rastu. Između Rame i Trnja stoji puno događaja zbog kojih shvatiš da nije sve do tebe i da kvaliteta nije uvijek nečiji prvi izbor ali moraš biti spreman u svakome trenutku uhvatiti se u koštac s izazovom koji je pred tobom”.
U objavi na društvenim mrežama napisao si i voljeni Zrinjski, pa hoćeš li nam opisati otkuda ta ljubav prema Plemićima?
“Ne bih mogao reći kako se rodila i otkuda je ali mogu reći da je velika jer odrastajući osjetiš veličinu kluba, dresa i svega što čini Zrinjski najvećim. Samim tim što sam imao priliku igrati za Plemiće i staviti kapetansku traku na ruku čini me neizmjerno sretnim i ponosnim i sve to vodi onoj “jednoga dana kada prođe sve, s neba bodrit ću te.”
Od igranja u Zrinjskom pa do Trnja igrao si u nekoliko klubova, ali izgleda di si sebe pronašao baš u sadašnjem klubu?
“Istina. Trnje je klub koji je zaista uređeniji od mnogih u okolini, klub je sa stogodišnjom tradicijom i tu sam zaista doma. Ostajao sam unatoč brojnim opcijama za odlazak svake polusezone, što vani, što u Hrvatsku, no meni je jako bitan profesionalan i ozbiljan odnos prema radu te mir i sigurnost što imam od strane uprave i predsjednika Jakova Sivrića s kojim imam više prijateljski odnos ali bih pohvalio i njega jer puno toga radi za klub i nosi na svojim leđima i s njim na čelu klub je u konstantnom rastu”.
Možeš li iz svoje perspektive usporediti igranje u Hrvatskoj s onim u BiH?
“Davno sam otišao iz BiH nogometa ali pratim i susrećem se na terenu s premijerligašima, prvoligašima itd i mogu reći da je u Hrvatskoj nogomet puno brži, tehnički zahtjevniji, igra se s puno više kreativnosti i taktičke zrelosti. Čestim boravcima u Međugorju na pripremama bi ostali neugodno iznenađeni kvalitetom ozbiljnih premijerligaša i ne odskaču ni u jednom segmentu nogometne igre dok su klubovi iz HNL-a dosta stepenica iznad, što se vidi po kvaliteti igrača koji dolaze u HNL. Vidljivo je i po stanju BiH reprezentacija, škole nogometa na nižim razinama su neozbiljne i ne pridaje se velika važnost razvoju igrača i stručnog kadra i nije bit samo nogometnog razvoja nego i mentalnog”.
Vratimo se Trnju. Kakve su ambicije kluba za ovu sezonu?
“Ambicije kluba su biti stabilan i bez stresa do kraja sezone te dodatno razviti i profilirati brojne mlade, perspektivne igrače”.
Sigurno imaš i ti neke osobne ambicije i planove za budućnost, pa hoćeš li nam otkriti koji su to planovi?
“Ma u današnjem svijetu ne treba ništa planirati jer obično to ne bude kako smo isplanirali. Sve planove stavljam u Božje ruke jer On zna najbolje za mene. Ambicija imam puno što na poslovnom tako i na privatnom planu, no njih bih ostavio za sebe jer su tu najsigurnije, haha”.
Za kraj imaš li neku poruku našim čitateljima?
“Za kraj bih rekao budite hrabri, ne bojte se izazova i ne uklapajte se u okolinu nego budite jedinstveni, brojna vrata će se otvoriti. Slijedite svoje snove i ne odstupajte od vrijednosti koje nosite sa sobom jer svijet ne može ponuditi ono što ti Hercegovina daje”.
