Arnes Zulić mladi je nogometaš HŠK Zrinjski pred kojim je velika karijera. Dokazao je to već pri prvim nastupima za pionire Zrinjskog gdje je u nekoliko kola postigao 11. pogodaka. U HŠK Zrinjski je došao iz Velike Kladuše gdje je od svoje pete godine trenirao u NK „Zvijezda Midž Hit. Evo što je on rekao za naš portal HERCEGOVINA.in.
Kako je uopće došlo do toga da dođeš u Zrinjski?
“Prije svega htio bih Vam se zahvaliti na pozivu za ovaj intervju kao i na prilici da se ukratko predstavim. Uoči mog dolaska u Mostar i odluke da ću svoje nogometno učenje i usavršavanje nastaviti baš ovdje, u HŠK Zrinjski Mostar, postojalo je mnogo potencijalnih puteva koji su u tom periodu bili u opciji. Na ljeto sam upoznao trenera Milu te sam bio pozvan s ekipom na turnir u Torino . I već tamo sam uvidio da je to jako dobra ekipa , da su treneri jako kvalitetni. Poslije toga sam došao tu, odradio sam par treninga i ostatak znate”.
Kako ti je obitelj gledala na to da ideš daleko od kuće?
“Obitelj je ustvari moja najveća podrška i oslonac. Mislim da mama kao svaka mama na svijetu nikad nije spremna da ostavi dijete u drugom gradu. Ali također ona je i moja najveća potpora što sam tu i što ne mislim odustati. Također otac je tu iako radi jako daleko. Ali se čujemo i kad imam njega na svojoj strani onda sam i ja sigurniji. Fali mi često moj mlađi brat ali me često zove na mobitel videopozivom. Tako da svi podnosimo neku vrstu žrtvovanja ali dobro je sve hvala Bogu”.
U prvih nekoliko kola bio si strijelac čak 11 puta. Pa kome ti možeš posvetiti sve te golove?
“Da hvala Bogu, 11 golova u 5-6 odigranih utakmica. Imam osjećaj da ako Bog da najbolje tek dolazi. Golove posvećujem svojim roditeljima mami Enesi i ocu Zlatanu, te bratu Danisu , svom treneru Mehi Poboru, svojim prijateljima iz NK Zvijezda i NK Mladost Polje i mom prijatelju Ilhanu Grahoviću koji je prošle godine preminuo i koji nikad neće biti zaboravljen”.
Koji ti je od pogodaka nekako najdraži koji ćeš uvijek pamtiti?
“Najdraži gol mi je bio u mom prvom nastupu za reprezentaciju BiH na Škijinom turniru. Sam čin nastupa za reprezentaciju, a onda i gol na debiju je svakako san od malih nogu. Tako da taj gol bih izdvojio, a za Zrinjski bih izdvojio gol Želji iz slobodnog udarca”.
Trenutno si van terena zbog ozljede, pa kada možemo očekivati tvoj povratak na teren?
“Čekam da mi doktor da zeleno svjetlo . Nadam se već sljedeći vikend protiv Igmana da sam na terenu”.
Jučer si gledao svoje vršnjake koji su pobijedili Velež. Je li teško biti na tribinama,a ne moći pomoći svojim suigračima?
“Žao mi je što sam propustio već zadnja 3 kola. Ali neopisivo lijep je osjećaj gledati ih da pobjeđuju, kao sto rekoh nadam se da sam uskoro sa svojim suigračima u borbi za nove bodove”.
Kakve planove imaš za budućnost što se tiče nogometa?
“Prije svega vratiti se na teren Što prije i ako Bog da postizati puno golova, te pružati uvijek maksimum na terenu kako bi svojoj ekipi donio nove bodove. Neki krajnji cilj, pored dobre karijere u klupskom nogometu o kojoj je normalno da mašta svaki dječak mojih godina, volio bih igrati za seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i predvodit ih u napadu na nekom velikom natjecanju”.
Za kraj imaš li neku poruku za navijače i za naše čitatelje?
“Htio bih se zahvaliti trenerima i pomoćnom osoblju kluba koji su uvijek na raspolaganju i daju svoj maksimum. A vama i vašim čitateljima želim svako dobro”.
