Invazivna vrsta – Azijski stršljen nezaustavljivo napreduje Europom, prijeti pčelama i bioraznolikosti
Azijski stršljen nezaustavljivo se širi Njemačkom. Radi se o invazivnoj vrsti koja potječe iz jugoistočne Azije. U Francusku je unesen teretnim prijevozom 2004. godine i od tada se širi Europom. Klimatske promjene s blagim zimama dodatno pogoduju njenom širenju, piše N1.
“Njegovo prisustvo u Europi više nije moguće zaustaviti”, kaže Carsten Pusch iz organizacije NABU.
EU je 2018. godine stavila azijskog stršljena (vespa velutina) na popis invazivnih vrsta Unije. Stoga svaka država članica mora provesti mjere za suzbijanje ove vrste.
Situacija u Njemačkoj
Prvi put je azijski stršljen otkriven 2014. u Waghäuselu (sjeverno od Karlsruhea). Već je raširen u Baden-Württembergu, Saarlandu, Rheinland-Pfalzu, Hessenu i Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Klimatska kriza, s blažim zimama, pogoduje njegovom širenju. Prema studijama, stršljen se širi brzinom od gotovo 80 kilometara godišnje, ali prijevoz, na primjer, može značajno skratiti vrijeme širenja. Izolirana viđenja već su zabilježena u Hamburgu, Bremenu i Berlinu, piše Fenix Magazin.
Opasnost za pčele
Iako se azijski stršljen ne ponaša agresivno prema ljudima, osim ako se previše približe gnijezdu, njegov ubod je izuzetno bolan. Stručnjaci ističu da nema razloga za paniku, ali osobe alergične na ubode stršljena moraju biti posebno oprezne.
Ženka stršljena koristi druge insekte, uključujući medonosne pčele, kao izvor proteina za svoje potomstvo. Jedno gnijezdo može uništiti desetke pčelinjih zajednica, stvarajući opsadni prsten oko košnica i sprečavajući pčele da sakupljaju hranu. Zbog toga pčelari pozivaju na hitnu zaštitu pčelinjih zajednica.
Kako prepoznati azijskog stršljena?
Azijski stršljen nešto je manja od europskog, s tamnijim tijelom i karakterističnim žutim nogama. Gnijezda u početku pravi na zaklonjenim mjestima poput šupa, dok se ljeti premješta visoko u krošnje drveća.
Europska unija proglasila je ovu vrstu invazivnom još 2018. godine, zbog njenog štetnog utjecaja na lokalnu bioraznolikost. Sve članice, uključujući Njemačku, dužne su provoditi mjere za kontrolu i suzbijanje njenog širenja.
