Čuda se događaju i jedno od njih je zabilježio naš pratitelj. Cijelu svoju priču je podijelio je s nama i ona ide ovako.
Nisam neki staromodan tim i volim da idem u korak s vremenom da me vrijeme koje nosi tehnologiju ne bi pregazilo. I djevojke koje hodaju našim ulicima bi trebale paziti. Njih neće pregaziti vrijeme, ali hoće automobili jer sve redom hodaju i pričaju u mobitel ne pazeći ni kada ni gdje prelaze cestu. Dovoljno je proći ulicom i vidjeti da sve redom koriste taj novi način komunikacije ne gledajući na stvaran svijek oko sebe. Prije nekoliko dana jednu je djevojku udario automobil. Pričala je u mobitel i naravno nije gledala gdje prelazi cestu.
Čovjek koji je vozio automobil je učinio sve da je izbjegne i stao je odmah da joj pomogne.
-Jesi li dobro upita je?
Ona razgoračila oči i pita: Gdje mi je mobitel?
Tu je mobitel jesi li ti dobro?
Molim Vas recite mi da se mobitel nije razbio?
-Nije pusti mobitel kako si ti?
Ja sam dobro već sam se prepala za svoj mobitel.
Nakon toga je ustala i nastavila pričati u uređaj kao da se ništa dogodilo nije.
Druga je ne gledajući ispred sebe upala u šaht. Šaht je netko naravno ukrao i djevojka je nešto žustro pričala u svoj mobitel i nestalo joj je puta. Iako je upala u tu rupu i uganula nogu mobitel je čvrsto držala u ruci. Prolaznici koji su joj priskočili u pomoć pitali su treba li je voditi u hitnu, a ona je izašla iz te rupe i šepajući nastavila dalje pričajući u mobitel.
Jedna bakica se neki dan požlila da je današnja mladež skrenula s pameti. Išla neki dan bakica k misi, a ispred nje hodala mlađa cura koja je naglas pričala i svađala se sama sa sobom. Bar tako je bakica mislila. Bog s nami ova jadnica je mlada pomanitala čim sama sa sobom priča. Bakica joj je htila ponuduti pomoć i baš kada je htjela upitati što joj je cura je naglo prešla ulicu i jedva ju je izbjegao vozač dostave. Ona nije reagirala, a bakica ju je sustigla i pitala treba li joj nešto ili netko?
-Šta ti je baba šta će mi trebati. Pusti vidiš da šaljem poruke momku još će me ostaviti zato što me ti moriš?
Kakav crni momak sama si sa sobom jadni sine.
-Aj baba pusti me na miru, vidiš da si zaostala.
Jašta sam nego zaostala, da nisam ta bi me dostava pokupila i kupili bi me po ulici.
-Kakvi ste vi stari samo bi se metiljali u tuđe stvari.
E moj sine u moje vrime su momci šetali s curama i kupovali im cviće, a ti se svađaš s tom kutijom. Uime oca i duha svetog, reče bakica i ode dalje.
Jedna susjeda je jučer srela svoju nećakinju na ulici. Ona prošla pored nje i ne pogledavši je. Njoj nije đavo dao mira pa se zadera: U šta ti gledaš?
-Joj nisam te skontala. Ma kolegica mi na ispitu pa joj šaljem odgovore?
Kakav crni ispit i kakvi odgovori?
-Joj pa ko ti danas uči kada se sve može preko mobitela?
E da znaš znat će ti ćaća za to, reče računajući da će se mala prepasti.
-Samo ti ispričaj, ta nemaju ni on ni mater vremena o meni misliti.
Sram te bilo. Od poštenih roditelja šta ispa. Švercerka i prevarantica. Blago kući u koju dođeš usrećit će se ko te oženi.
Tiš mi reć. A jesi se vala i ti udala. Našla automehaničara bona ne bila. I kuća ti je crna od masti i gareža.
-Bar nam je obraz čist, a ti hajde produži dalje mogla bi ti kolegica past ispit.
I tako nesvjesno hodajući ulicom zaklučim da sve djevojke hodaju i pričaju u mobitel. Često i ako su u paru. Svaka svoju priču priča u svoj telefon i šalje to putem aplikacija tko zna kome. Ne mogu a da ne pomislim da neke šalju poruke i same sebi jer eto in je i cool danas hodati ulicom i pričati u telefon. Još je bolje sve to propratiti vilajući rukama.
