Naslovnica Show Lifestyle ‘Bila sam u paklu droge i prostitucije i vjera me spasila, a...

‘Bila sam u paklu droge i prostitucije i vjera me spasila, a nakon jedne molitve zarastao mi je carski rez’

Kada smo razgovarali za Večernji list prije sedam i pol godina, Simona Mijoković (tada još uvijek Simona Gotovac) snažno je živjela svoje obraćenje. Bio je to njezin prvi javni nastup s pričom o tome kako je srela Isusa i kako joj je to promijenilo život. Razgovarali smo, zapravo, utroje u Kući susreta Tabor u Samoboru. Treći sugovornik bio je fra Zvjezdan Linić, njezin duhovni otac, po kojemu je ona nedavno nazvala svoje četvrto dijete, kćer Zvjezdanu, čiju je trudnoću brižno čuvala od očiju javnosti pa je porođaj mnoge iznenadio. A po tome je i ovaj intervju, kao i onaj prije sedam i pol godina, ekskluzivan jer je Simona, koja je danas supruga i majka četvero djece, odlučila za Večernji list ispričati svoju čudesnu priču.

Rođenje kćeri Zvjezdane mnoge je iznenadilo?
Sve nas je to, zapravo, jako iznenadilo. Kako mene, tako i moga supruga. Zvjezdana je došla kao iznenađenje u naš život, jer nismo planirali, ali Bog određuje. Čuvali smo se jer su moje trudnoće bile jako rizične, a nakon posljednje trudnoće s Amalijom, odlučili smo paziti na moje zdravlje i koristili smo Billingsovu metodu, koju preporučuje Crkva za prirodno planiranje obitelji.

Što to onda znači iznenada?
Išla sam ginekologu na pregled kako bi pregledao moj carski rez. Premda mi je duhovnik kćeri Gabrijele još prije spomenuo kako vjeruje da bih još jednom mogla biti majka nakon Amalije, što me iznenadilo, jer sam nakon njezina rođenja imala onaj ljudski strah, koji svaki čovjek osjeća u srcu i razmišlja što ako nešto krene po krivome, ako se nešto dogodi jer ipak imam već troje djece, tko će za njih skrbiti ako ostanu bez majke… Gospodin nam je darovao i razum. Razum je dar Duha Svetoga. Razgovarala sam o tome i sa svojim duhovnikom. Izbjegavala sam čak i bračno darivanje. Baš sam osjećala strah. No rekla sam: „Bože, strah nije od tebe i molim te da tvoja ljubav izgoni taj strah iz moga srca i da me ti vodiš te, ako je tvoja sveta volja da postanem jednoga dana opet majka i da mi ponovno postanemo roditelji, molim te da zaštitiš moju maternicu, ozdravi je i obnovi je! Čuvaj me!“ To su bile moje strelovite molitve koje sam upravljala prema Nebu. Duhovnik me uputio u Billingsovu metodu, kojom se prirodno može planirati potomstvo, brojiti plodne i neplodne dane i tako se zaštititi od trudnoće jer sam, kako je rekao, imala “pravo” na to zbog svojih teških trudnoća zaštititi svoje zdravlje.

I?
Brojili smo dane i sve je nekako funkcioniralo. Ništa nisam osjećala niti primjećivala, ali sam u susretima npr. s nekim bakama u crkvi ili na ulici doživljavala da su me pitali jesam li u blagoslovljenom stanju. Odgovarala sam da nisam i istodobno sam osjećala kako sam u srcu bila otvorena ZA život premda mi je razum govorio ‘ne’ zbog prijašnjih teških trudnoća. Povjerila sam se duhovniku i rekao mi je kako bi najbolje bilo otići ginekologu na pregled, što smo i učinili u rujnu prošle godine.

Duhovnik vam je rekao kako je bračno darivanje, tj. spolni odnos važan za bračni život?

Upravo tako. Nedavno sam pročitala predivan komentar na tu temu koji je na Facebooku ostavila jedna žena – da je bračno darivanje “egzorcizam braka” i na izgradnju muža i žene. Mnogi su brakovi u krizi jer se supružnici udaljuju tijelom jedno od drugoga, a Riječ je Tijelom postala i prebivala među nama, kaže Sveto pismo. Dakle, riječ koju smo dali na oltaru postala je tijelom u prvoj bračnoj noći i, kako se Gospodin za nas daruje svojim presvetim tijelom na oltaru, tako se muž i žena sjedinjuju zajedno u postelji koja je oltar braka, kako često moje srce zna kazati. Ondje su muž i žena koji su u sakramentu braka, koji su otvoreni Božjoj volji i životu. Mi s tim našim darivanjem govorimo Gospodinu: „Da, Gospodine! Evo me, dolazim vršiti tvoju volju i ako je tvoja volja, daruj nam život.“ Gospodin nam to daruje. Sveto pismo u Knjizi postanka kaže: “Množite se i plodite se.” Muž i žena su jedno tijelo, no mnogi to zapuste. Zapuste i molitvu, koja je najvažnija za brak, kao i sakramentalni način života, pričest i ispovijed, zajednička molitva i, kao kruna toga svega, dolazi bračno darivanje. I kad je Gospodin u svemu tome na prvome mjestu, onda je u braku sve na pravome mjestu i dolaze plodovi.

I tako je vas vaš plod iznenadio?

Da. Prije nego što sam otišla ginekologu na pregled, kao da sam nešto predosjećala. Naime, kad su djeca spavala ili bila u školi poslijepodne, onda bih imala malo vremena sebe i tada bih trenirala. Nakon pospremanja stana, ručka i svih poslova, uzela bih pola sata do 40 minuta i odradila vježbe u dnevnom boravku kako bih bila u formi. No, odjednom sam vidjela da više nemam snage za vježbanje. Kad god bih bila trudna, upravo bih po tome izostanku snage osjetila promjene u svome tijelu. To mi je bilo malo sumnjivo, no budući da je tada bilo i nekih stresova, nisam tome pridavala pozornost premda mi je izostala i mjesečnica. Mislila sam da je to od stresa. U to vrijeme otišli smo u Tabor u Samobor i na grob patera Zvjezdana Linića, gdje me jedna osoba pitala jesam li trudna. Nasmijala sam se i rekla da nisam. Nakon mise na Taboru bilo je klanjanje i došla sam do Zvjezdanove sestre Nede i u srcu mi je došlo da je pitam mogu li, ako jednoga dana budem imala dijete, nazvati ga imenom Zvjezdan po pateru Zvjezdanu. Izgovorila sam muško ime – Zvjezdan. Rekla mi je, naravno, da mogu.

Tek nakon toga odlazite na pregled?

Bilo je to studenome. Ginekolog me pitao kako sam i rekla sam da je sve u redu, ali da mi je izostala menstruacija, moguće da je to zbog stresa, pa najbolje da napravi ultrazvučni pregled. Najviše me zanimalo u kakvom je stanju bivši carski rez. Čim me pogledao ultrazvukom, rekao je: “Novi život počinje.” Nasmijala sam se. Bebino je srce kucalo jer sam ulazila u drugi mjesec trudnoće.

Strah je bio opravdan jer carski je rez bio vrlo rizičan?

U prijašnjoj trudnoći s kćeri Amalijom puknuo mi je taj rez i rekli su mi nakon toga da više ne zatrudnim jer će mi život zaista biti ugrožen. Kako s četvrtom trudnoćom, tako i s četvrtim carskim rezom. Premda sam to dobro čula, u srcu sam bila otvorena za dijete jer su djeca radost, blagoslov i sreća. Bog te kroz djecu ljubi, smije ti se, raduje se i tješi te.

Što kada je liječnik konstatirao trudnoću?

Bila sam radosna. Iznenadila sam se radosno, ali sam ga pitala kako ćemo sad jer će to biti četvrti carski rez. Rekao je da je rez jako dobro i da vidi preda mnom zdravu trudnoću, ali da će se vidjeti što će biti između 20. i 25. tjedna, kada maternica počinje rasti, kao i sama beba te hoćemo li tada morati surađivati s bolnicom. On je bio pozitivan na samome početku i imao je nadu, za koju vjerujem da mu je dao Gospodin.

Ipak se u jednom trenutku zakompliciralo?

Sve je bilo u redu do sedmog mjeseca trudnoće. Nijednom dotad nisam bila u bolnici. Posjetila sam svoga liječnika na početku sedmog mjeseca, koji mi je rekao da se rez stanjio na dva milimetra i da ću morati u bolnicu. Pitala sam ga što to znači i rekao mi je da će me, ako dođe na jedan milimetar, ostaviti u bolnici u jedinici intenzivne njege jer je tada rez pred pucanjem. Sve mi je bilo jasno. Bila sam spremna. I duhovno. Primila sam bolesničko pomazanje još na Taboru, prikazala sve na misi i otišla u bolnicu da pregledaju rez. Uskom krugu prijatelja, svećenika i časnih sestara proslijedila sam poruku da mole za mene jer se rez stanjio. Vjerovala sam Gospodinu i sve mu predala, kao što sam mu predala Amaliju i Jošuu, s kojima sam također imala problema u trudnoći. Nisam znala je li dečko ili curica jer je bebica cijelo vrijeme skrivala spol.

I što je bilo na pregledu?

Najprije sam se molila da Gospodin blagoslovi sve doktore jer, kad im dođem s četvrtim carskim rezom, što će mi reći. Stalno sam ih blagoslivljala. Gospodine, blagoslovi svakog liječnika, svaku sestru, svakog ginekologa i neka nitko do njih ne bude strog, neka se ne ljute… Bojala sam se jer je jedna liječnica prije bila jako oštra prema meni u trudnoći s Amalijom. Imala sam i neke kušnje kroz ljudske odnose, u komunikaciji kad sam boravila s Amalijom u bolnici i bilo mi je tada jako teško. No i tada sam ih samo blagoslivljala. Došla sam k liječniku na pregled, sestra je pozvala još jednog liječnika, koji je pratio moju trudnoću s Amalijom, pregledali su me i rekli da je carski rez debljine dva milimetra. Također, liječnik je kazao da je operirao majku u 38. tjednu trudnoće s dva milimetra, koja je imala prethodno tri carska reza i da nije bilo nikakvih problema. Poslao me kući i rekao da se javim na pregled svome ginekologu. To je bilo u travnju, a u svibnju sam otišla k svome ginekologu. Mirovala sam, nisam išla na klanjanje pred Presveto jer se to kod nas u Linzu moglo u koroni premda nije bilo misa. Ispovjedila sam se i rekla: „Isuse, predajem ti svaku moju trudnoću, moj carski rez, svako moje dijete, moj brak, moga muža… Kao što je Abraham s punim povjerenjem predao Izaka tebi, tako i ja predajem sve svoje najmilije tebi. Predajem ti ih s punim povjerenjem i neka sve vrši tvoja sveta volja. Prihvaćam sve što je od tebe, Gospodine. Samo mi daruj milost prihvaćanja u srce, da znam da je to tvoja sveta volja, da ti to tražiš i da se ti kroz to proslavljaš bez obzira na to je li to križ ili radost, da ti budeš slavljen u svemu.“ Jer nekad mislimo da nešto nije dobro za nas, a zapravo je dobro. Kada provodimo Božju svetu volju, uvijek je dobro za nas. Kad nam je nešto teško, kad plačemo i kad smo u velikoj krizi, ako je to sveta Božja volja, za nas će taj križ i ta kušnja poslije biti velik blagoslov.

Tada je slijedilo pravo čudo?

Liječnik se nasmijao čim me vidio jer je mislio da će me ostaviti u bolnici. No, ja mu uvijek svjedočim Gospodina, još od trudnoće s Joshuom, kako sam spoznala Gospodina i kako me spasio. Liječnicima u bolnici svjedočim kako me Gospodin spasio. Pogledao me ultrazvukom i rekao da ultrazvuk pokazuje debljinu reza od puna četiri milimetra. Rekli su mi poslije u bolnici da je bilo čak i nešto više od četiri milimetra. Pogledao me i nije mogao vjerovati. Rekla sam mu: „To je moj Isus, kojemu sam se molila!“ A on je odgovorio: „Vjerujem, vjerujem!“ Pregledao me samo još jednom do kraja trudnoće. I Zvjezdana je došla u terminskoj trudnoći.

Niste znali da će biti curica?

Govorila sam da će se zvati Zvjezdan ako bude dečko ili Estera ako bude curica. No, dva-tri mjeseca prije porođaja, u vrijeme kada mi se stanjio rez, u srcu sam čula riječi: „Imenom sam je zazvao Zvjezdana.“ I to se stalno ponavljalo. Jako mi je to bilo neobično jer sam bila odlučna da će biti Zvjezdan ako bude dečko i Estera ako bude curica. Kad su mi rekli da je djevojčica, rekla sam: „Bože, hvala ti.“ Uzela sam kalendar Udruge Srce za Afriku, čiji smo prijatelji, kako bih vidjela kada ću dati nakane za svete mise jer nakane imaju posebnu snagu, a moja najveća snaga je u svetoj misi. Kada god me pitaju koju sam molitvu molila, kažem da je najveća snaga u svetoj misi, euharistiji, jer su u Isusu svi moji izvori. Sav mir, sva snaga i ljubav, snaga i plodovi Duha Svetoga sve je u svetoj euharistiji jer je živi Bog u svetoj pričesti. I na euharistiji se čuda mogu izmoliti Božjom svetom voljom. Ljudi, idite na misu i živite sakramentalno jer u tome je sve! Kruna našeg života je u Isusu. Posljednja sveta misa koju sam dala služiti bila je 1. srpnja, za Predragocjenu Krv Kristovu. Gledala sam u taj kalendar i u njemu je na taj dan pisalo – Zvjezdana. Samo sam se nasmijala i rekla suprugu: „Ljupček, je l’ ti znaš da je 1. srpnja Zvjezdana! Meni je cijelo vrijeme u srcu govorilo – imenom sam je zazvao Zvjezdana. Ljubljeni moj mužu, naša curica zvat će se Zvjezdana!“ Prijateljica je također pogledala u svoj kalendar i u njemu je pisalo da je toga dana Estera, što na perzijskom znači zvijezda, Zvjezdana.

Kako biste opisali svoj prijašnji život i sadašnji? To su dva života?

To su potpuno dva različita života, kao tama i svjetlost. Doslovno sam iz tame prešla u svjetlost Božjom milošću. Ne zahvaljujući meni, nego sva slava i hvala idu Isusu, koji je jedini dostojan svake hvale. Živjela sam u ponoru grijeha, u drogi i kokainu, u bulimiji, u prostituciji i nemoralu, u okultizmu, išla vračarima i moj život doista je bio život u tami. Doslovno sam služila tijelu, svijetu i đavlu. Kad sam došla k pateru Zvjezdanu u Tabor i prvi put se ispovjedila, tada je došlo olakšanje i moje prvo „da, Gospodine, evo me dolazim vršiti volju tvoju!“. Uvijek kažem kako je obraćenje proces koji traje cijeli život, ali moje prvotno obraćenje bilo je kad sam se životno ispovjedila kod patera Zvjezdana Linića. Tada sam rekla „da“ Isusu, „da“ novom životu i „ne“ drogi, „ne“ prostituciji i „ne“ bludnosti, „ne“ vračarama i okultizmu, „ne“ đavlu, svijetu i tijelu. Nego, želim služiti tebi, Gospodine, svim srcem, svom dušom i svim umom svojim. Samo tebi, Gospodine! Ne postojim više ja, nego postojiš ti, Gospodine, i želim da me ti vodiš u svemu! Život prije Isusa bio je u tami, premda sam tada bila nasmijana, bio je to lažni osmijeh, kad se smiješ, ali nisi sretan. Srce i duša ti plaču jer nisi sretan i ispunjen. Imaš sve, ali nemaš ništa zato što nemaš Isusa. Onaj tko ima Boga, ima sve! Jer je u Bogu izvor radosti, mira i ljubavi.

I darovan vam je novi život u tome trenutku, sve se promijenilo.

Sve! Prošlo je punih osam i pol godina otkako hodim radosna s Isusom.

Za to je zaslužan p. Zvjezdan Linić. Kako ga danas doživljavate?

Molim se Isusu za p. Zvjezdana i govorim p. Zvjezdanu da me zagovara. Njegova slika uvijek je ispred mene u mome domu i on je uvijek u mojim molitvama zahvale. Ne postoji dan da ne zahvaljujem na pateru Zvjezdanu. Zahvaljujem Isusu na njemu, što me doveo do njega, što mi je bio kao otac, zahvaljujem na Taboru i na fra Ivanu Matiću, koji nas je vjenčao i krstio našu djecu. Radosno iščekujemo da će on u Taboru krstiti i Zvjezdanu, ako bude sve u redu i ako budemo mogli otputovati u Zagreb. Tu je i poslužiteljica Kata iz Tabora, koja mi je također mnogo pomogla i koja je krsna kuma Amaliji i Joshui, kao i cijeli Tabor, cijela zajednica i svi poslužitelji koji su bili uz p. Zvjezdana, koji mi je doista bio kao otac. I tako će biti dok god kuca moje srce. Zato sam i Zvjezdanu nazvala po njemu jer je to bila Božja volja, da ime moga patera Zvjezdana osim u mome srcu živi i u mojoj obitelji. Vjerujem da je svaka moja trudnoća bila praćena njegovim zagovorom, jer je želio da se kao majka ostvarim u kršćanskom braku, kojega prije nisam imala s Antom.

Što biste istaknuli kao najvažnije u odnosu s p. Zvjezdanom?

On je imao živu vodu Isusa Krista, a ja sam bila kao osušena biljčica koja je dolazila na njegove seminare. Kad god bi on pričao prispodobe o izgubljenom sinu, o Mariji Magdaleni, o milosrdnom Samaritancu, sve sam upijala kao spužva. Dolazila bih od četvrtka do nedjelje i tako godinama. Kad se p. Zvjezdan preselio k Ocu Nebeskom, bilo mi je jako teško i plakala sam. Ljudi su govorili da ću odustati i vratiti se prijašnjem životu, ali – ne. Tad sam još jače rekla: „Da, Isuse! Dolazim, Gospodine, k tebi još više i snažnije, kao zahvalu što si mi pružio kroz p. Zvjezdana“. Uvijek sam molila milost od Isusa da ga nikad ne razočaram i zatajim iako smo mi ljudi slabi i grešni. Bog mi je, zaista, dao milost da se više nikad ne vratim u bivši život, da više nikad ne probam drogu u ovih osam godina i da se vratim u onaj nemoral u kojemu sam bila. To je Božja milost.

On vam je bio kao drugi otac, tj. duhovni otac?

P. Zvjezdan uvijek je bio sretan i ponosan kao duhovni otac i obećala sam da ga nikad neću razočarati. On me nikad nije osudio, uvijek me ohrabrivao i govorio da hrabro svjedočim Isusa potpuno ogoljene duše i do kraja te da nikad ne zaniječem onoga koji me ljubi najviše i koji me pozvao i darovao mi novi život. Znaju mi nekada reći da zašto tako otvoreno svjedočim i nabrajam u čemu sam sve bila, pa im odgovaram da jasno imenujem grijeh, kao što se na ispovijedi jasno mora imenovati grijeh. Tako kada svjedočim, moje srce jasno imenuje da sam bila i u drogi i u prostituciji i u okultizmu i u izopačenom i nastranom životu. Nažalost, nema stvari koje moje tijelo i moje srce nije probalo, ali ne mogu se vratiti i to ispraviti. No mogu zato svojim novim životom dati svu slavu i hvalu Gospodinu i truditi se biti što bolji svjedok njegove ljubavi i njegova milosrđa koje me spasilo, koje me oslobodilo i darovalo mi novi život, darovalo ljubljenog muža, darovalo i sačuvalo moju Gabrijelu, moje Joshuu, Amaliju i Zvjezdanu.

I na kraju, da se vratimo na početak našeg razgovora, zašto je trudnoća s kćeri Zvjezdanom bila u skrovitosti?

Zašto sam tajila? Kad sam saznala da sam trudna, došla sam doma i molila sam. U srcu sam osjetila da će mi Gospodin dati milost da trudnoću iznesem do kraja, ali u skrovitosti našeg doma i u tišini. I da apsolutno nikome ništa ne govorim, osim svećenicima, časnim sestrama i najužem krugu prijatelja. Naprosto kako bi me Gospodin zaštitio i od ljudskih obzira, zbog moje prethodne trudnoće s Amalijom, kada je mnogo ljudi bilo zabrinuto, a nakon rođenja Amalije govorili su mi da mi je dovoljno djece i da više ni slučajno ne smijem zatrudnjeti. Bilo je među njima i članova moje obitelji, pa sam i od njih tajila. Ali samo zato da bih ja imala mir. Nisam htjela da Zli iskoristi nečiju slabost i donese mi nemir predbacujući zašto sam si dopustila još jednu trudnoću. Naprosto se nisam htjela dovesti do toga da moram opravdavati svoje blagoslovljeno stanje. Nemam kome opravdavati dar, Gospodine, koji si mi ti darovao! To je meni blagoslov i milost, a ne da se moram opravdavati zašto sam trudna. Tako sam u srcu osjetila da moram čuvati trudnoću do kraja, u skrovitosti i tišini, a Gospodin će je blagosloviti. Tajili smo i Gospodin je zaista blagoslovio tu šutnju darujući mi zdravu i urednu trudnoću, popravivši čak i ožiljak od reza u sedmom mjesecu trudnoće. I Zvjezdana je došla u terminu kada su liječnici rekli da će se roditi. Gospodin se doista proslavio. Prije operacije morala sam potpisati dokumentaciju o sterilizaciji, što sam odbila jer je Isus naš gospodar života i on daruje život. Zato to nisam mogla potpisati. Na samoj operaciji bila je jedna Hrvatica, koja mi to više nije spomenula, premda su mi to rekli na carskom rezu i s Joshuom i s Amalijom. Tako da mi to više nisu spominjali.