BLAŽENO JUTRO
Budi se maleno selo,
sunčeva zraka ga prati,
po kući već žurno hoda,
moja najdraža mati.
Od ranih jutarnjih sati,
otac u polju radi,
i sad su oboje vrijedni,
isto kao kad su bili mladi.
Iz izbe miris se širi,
majčinog kulinarskog blaga
i o tom brigu brine,
majčica naša draga.
Cvrkut ptica se čuje
u pjesmi cvrčak ih prati,
moje bi srce s njima,
htjelo sad zapjevati.
S tornja crkvice male,
i zvono sad se čuje,
pozdravit treba Gospu,
ono nam navješćuje.
Svako se jutro majka,
skrušeno Bogu moli,
od srca zahvalit želi
jer Bog nas mnogo voli.
U ovom malenom selu,
blažena jutra sviću,
dok živim i dok dišem,
u rodnom selu bit ću.
Katarina Zovko Ištuk
05. 07. 2018.
