Jednog dana shvatiš na koliko tankoj niti visi tvoj život. Moj. Svakoga od nas. Na tankoj i jedva vidljivoj niti. Onda se priupitaš čemu sva ona pusta živciranja svakoga dana.
Često zbog gluposti kako te tko pogledao, što ti je tko rekao ili nešto još beznačajnije.
A onda se još više zamisliš nad onom svakodnevnom jurnjavom od kuće do posla. I natrag. I zamisliš se nad tisuće onih drugih stvari koje su ti rekli da se mora, jer tako čine i drugi.
Jednog dana shvatiš na koliko tankoj niti visi život svakoga od nas.
I pomisliš da će uvijek tako biti kako je. A neće. Na jednom mjestu zemljotres. Na drugom poplava. Na trećem rat. A svugdje još dodatno jedni druge ubijamo riječima, pogledima, hladnoćom. Onim što nam dođe pod ruku. Jedno je sigurno. Svaki je dan novi dar.
I nauči ga cijeniti. Kao i svaki život. Jednako vrijedan i jednako važan. Tim više što visi o tankoj niti. Život svakog od nas.
– Mario Žuvela
Ima jedna lijepa narodna poslovica: “Bog nije mogao biti na svakom mjestu, pa je zato stvorio majke.”
