Kukovi su zglobovi koje ubrajamo u strukture koje podnose veliki dio opterećenja čovjekove ukupne mase – zbog toga su izuzetno podložni ozljedama, ali i degenerativnim promjenama.
Normalna pokretljivost i odnosi među strukturama koje ga tvore osnova su pravilne biomehanike u zglobu kuka. Da bi zglob adekvatno funkcionirao, potrebna je iznimno kompleksna sinergija između različitih mišićnih skupina koje imaju antagonističko djelovanje, ligamenata, tetiva i koštanih struktura. Nadalje, proučavanje, dijagnostiku i liječenje poremećaja u zglobu kuka otežava i činjenica da je ljudski hod vrlo individualizirana stavka, odnosno, svaki čovjek hoda drugačije, na neki svoj način, a posljedica toga je i da su poremećaji vezani uz kuk izrazito individualne prirode. Uzajamno djelovanje između zgloba kuka i funkcije hodanja ogleda se i u njihovoj dvostruko uzročno-posljedičnoj povezanosti – primarno oštećen zglob kuka imat će negativan utjecaj na način na koji hodate, dok će se posljedice nepravilnog hoda izravno ogledati na strukturnoj anatomiji zgloba kuka i okolnog tkiva. Svaka, pa i najmanja nesavršenost, rezultirat će narušavanjem ravnoteže među strukturama zgloba, što će za posljedicu imati – šepanje.
KLASIFIKACIJA POREMEĆAJA KUKA
Poremećaje zgloba kuka dijelimo na prirođene, stečene i poremećaje treće kategorije (ostali poremećaji).
U prirođene poremećaje zgloba kuka ubrajamo:
Prirođeno (razvojno) iščašenje zgloba kuka
Epifiziolizu glave bedrene kosti
Legg-Calve-Perthesova bolest
Sindrom osjetljivog zgloba kuka
Stečeni poremećaj zgloba kuka prvenstveno se odnosi na sveprisutnu artrozu kuka – coxarthrosis.
Ostali stečeni poremećaji zgloba kuka uključuju:
Upalne bolesti
Akutni septični artritis u novorođenačkoj dobi
Akutni i kronični septični artritis u odrasloj dobi
Kronični reumatski poliartritis (reumatoidni artritis)
Tuberkuloza zgloba kuka
Posttraumatska stanja
Pseudoartroza vrata femura
Posttraumatska artroza kuka
Postraumatska nekroza glave bedrene kosti
U kategoriju nesvrstanih poremećaja zgloba kuka ubrajamo:
Idiopatsku aseptičnu nekrozu glave femura u odraslih (IANGF)
Protruziju acetabula
Škljocavi kuk
Ostale rjeđe bolesti zgloba kuka
U nastavku pročitajte kako možete prepoznati i razlikovati različite poremećaje zgloba kuka s obzirom na podrijetlo njihovog nastanka, simptomatologiju koju uzrokuju te kada je vrijeme za javiti se liječniku.
Važno je naglasiti da su simptomi koje vežemo uz zglob kuka najčešće nespecifični, što znači da se simptom poput šepanja može javiti i u najbezazlenijim, ali i u najtežim poremećajima kuka. Ipak, postoje određeni specifični simptomi koji mogu olakšati dijagnozu i uputiti liječnika u pravom smjeru te je od presudne važnosti prepoznati ih na vrijeme.
UPALNE BOLESTI
Upalne bolesti kuka često su praćene općim simptomima poput visoke temperature, zimice/tresavice te povišenih upalnih parametara (CRP, leukociti, sedimentacija). U slučaju akutnog septičnog artritisa, lokalno se mogu javiti simptomi poput bolnosti i uvećanih limfnih čvorova. Nerijetko dolazi do nakupljanja gnoja u zglobnom prostoru, zbog čega se povećava tlak unutar zglobne čahure, što može pogoršati kliničku sliku. Dolazi do destrukcije zglobnih tijela (glave bedrene kosti i acetabuluma, konkavne zglobne plohe na zdjeličnoj kosti) kod kojih, ukoliko je liječenje neadekvatno, a bolest neprepoznata na vrijeme, može doći do nepovratnih promjena, poput propadanja zglobne hrskavice. Liječenje ovisi o uzročniku, a najčešće uključuje primjenu antibiotika.
Često zglob kuka biva zahvaćen u sklopu reumatskog poliartritisa. Ova bolest zahvaća veći broj zglobova u ljudskom tijelu, a za kuk su karakteristični bolnost, smanjena pokretljivost, pojava kontraktura, smanjena širina zglobne pukotine, destrukcijske promjene glave bedrene kosti, protruzija acetabuluma (slika niže) te progresivno oštećenje zgloba kuka.
POSTTRAUMATSKA STANJA
Posttraumatske poremećaje zgloba kuka najčešće vežemo uz loše srasle frakture koštanog tkiva koje tvori zglob i neadekvatno sanirana i neprepoznata iščašenja u samom zglobu. Kao komplikacija prijeloma vrata bedrene kosti u 10-40% konzervativno liječenih pacijenata javlja se pseudoartroza. U kirurški liječenih pacijenata ona je nešto rjeđa i javlja se u 2-20% slučajeva.
Pseudoartroza je posljedica oštećene cirkulacije na mjestu prijeloma, zbog čega kost gubi potencijal za samoobnovu. Specifičnost prijeloma u vratu bedrene kosti jest činjenica da mjesto frakture direktno određuje kompleksnost liječenja i mogućnost za pojavu komplikacija. Naime, Pauwels je klasificirao prijelome vrata bedrene kosti u tri tipa s obzirom na kut frakturne pukotine u odnosu na imaginarnu vodoravnu liniju.
Na gornjoj slici prikazana je klasifikacija prijeloma vrata bedrene kosti po Pauwelsu. Kut frakturne pukotine direktno je povezan s mogućnošću uspješnog izlječenja i pojavnosti komplikacija u liječenju. Što je taj kut okomitiji (granica je kut od 50°), to je veća šansa da će doći do komplikacija i težeg cijeljenja frakture. Sile koje djeluju u zglobu kuka međusobno “smiču” frakturne ulomke te je izrazito otežano njihovo dovođenje u adekvatnu poziciju (slika skroz desno, frakturni ulomci su u kutu od 70° jedan u odnosu na drugoga te u ovom slučaju očekujemo komplikacije pri liječenju).
Klinički, pacijenti s pseudoartrozom vrata bedrene kosti često šepaju, može biti prisutno skraćenje noge uz stopalo rotirano na vanjsku stranu, dok je noga pomaknuta prema središnjoj liniji tijela.
Posttraumatska artroza kuka
Karakterizirana je artrotskim promjenama koje se javljaju nakon traumatskog oštećenja zgloba– stanjena zglobna hrskavica, bolnost pri pokretu, osobito pri terminalnim vrijednostima, cistične promjene koštanog tkiva neposredno ispod hrskavice, suženje zglobne pukotine te općenito narušena funkcionalnost zgloba kuka.
Naposlijetku, u sklopu posttraumatskih poremećaja kuka valja spomenuti i posttraumatsku nekrozu glave bedrene kosti. Radi se o još jednom poremećaju koji nastaje kao posljedica oštećenja cirkulacije uslijed traumatskog zbivanja. Krvne žile u području kuka smještene su neposredno ispod vanjskog, čvrstog dijela kosti (periosta), zbog čega su iznimno podložne oštećenju uslijed traume, stoga je u prevenciji nekroze bilo kojeg dijela bedrene kosti od najveće važnosti što ranija i što efikasnija dijagnostika.
Arteria capitis femoris zbog svog specifičnog smještaja unutar istoimenog ligamenta podložna je oštećenju u slučaju frakture ili iščašenja zgloba. Oštećenjem te arterije oštećuje se krvotok glave bedrene kosti koji zatim nekrotizira (propada), što rezultira pojavom simptoma.
COXARTHROSIS – DEGENERATIVNA BOLEST KUKA
Tzv. primarna artroza zgloba kuka (koksartroza, coxarthrosis), jedna je od najčešćih razloga posjete našoj Poliklinici.
Uglavnom su pacijenti pripadnici populacije starije od 55 godina. Neki podatci ukazuju da se oko 5% te populacije susreće sa simptomima ove bolesti. Kako je stanovništvo sve starije uslijed produženog životnog vijeka, tako je i učestalost artroze sve veća.
Moderna medicina prepoznala je ovaj problem te se ulažu velika nastojanja u otkriće adekvatne terapije kojom se pacijentima značajno poboljšava kvaliteta života.
Primarna (esencijalna ili idiopatska) artroza nastaje zbog poremećene ravnoteže između trošenja i regeneracije, koja je usporena i smanjena.
Očituje se suženjem zglobnog prostora, stanjenjem i fragmentacijom zglobne hrskavice, a kasnije i promjenama koštanog tkiva.
Sekundarna artroza nastaje zbog nekog poznatog uzročnog faktora, koji na neki način mehanički oštećuje zglob (displastične artroze, artroze koje nastaju nakon upala, povreda i tumora).
Obilježja artroze kuka tipična su za artrozu bilo kojeg zgloba u tijelu. Specifičnost artroze kuka je što se njen nastanak odvija u dvije faze, fazu “preartroze” i artroze. Fazu preartroze većinom je teško prepoznati klinički, odnosno jednostavnije rečeno, u toj fazi nastupaju početne promjene u zglobu kuka koje će dovesti do prave artroze, ali još uvijek nema simptoma bolesti ili su oni zanemarivi. Prave degenerativne promjene na zglobu dovest će do pojave prvih simptoma.
Promjene koje nastaju na kuku u procesu razvoja koksartroze prikazane su na slici ispod.
U odnosu na zdravi zglob, u zglobu pogođenom artrozom nalazimo suženje zglobnog prostora, degeneriranu hrskavicu, koštane izdanke (osteofite), te sklerozaciju koštanog tkiva u neposrednoj okolini zgloba, ponekad uz pojavu cističnih tvorbi
Kada govorimo o simptomima, artroza najčešće započinje neprimjetnim i sporo progredirajućim simptomima poput umora i povremene bolnosti. Sve se više smanjuje opseg pokreta u kuku, okolni mišići atrofiraju te se javlja šepanje. Zbog specifičnosti u živčanoj inervaciji zgloba, ponekad se javlja prenesena bol u koljenu, pa je iz tog razloga kod svake boli u koljenu važno provjeriti kakvo je stanje u kuku.
Liječenje, kao i uvijek u medicini, može biti konzervativno i kirurško. Kirurško liječenje uključuje zamjenu zgloba ugradnjom tzv. endoproteze, te je za mnoge ova opcija neprivlačna te predstavlja zadnju slamku spasa u terapiji koksartroze.
U našoj Poliklinici razvili smo izuzetno efikasne konzervativne metode za olakšavanje bolnih stanja, povećanje pokretljivosti zgloba i lakši hod, a one uključuju terapiju u vidu bioloških metoda kao što su primjena autologne kondicionirane plazme, hijaluronske kiseline te terapija matičnim stanicama.
