Vijest da je Županijski sud u Sarajevu potvrdio optužnicu Tužiteljstva Sarajevske županije protiv 36-godišnjaka zbog kaznenog djela spolni odnos s djetetom, skrenula je pažnju na temu o kojoj se rijetko i nerado govori, a koja je itekako prisutna u suvremenom društvu.
Ovaj 36-godišnji muškarac optužen je za seksualno nasilje nad djetetom (12) i u pritvoru čeka suđenje, piše “Avaz“.
Produženje pritvora
Optuženi se tereti da je u travnju 2025. godine 12-godišnjakinju odvezao automobilom u šumu, a potom je prisilio na spolni odnos. Postupajuća tužiteljica predložila je sudu produženje pritvora optuženom.
Iz Tužiteljstva Sarajevske županije je priopćeno da je za glavni pretres predloženo saslušanje devet svjedoka, pet vještaka i izvođenje gotovo 40 materijalnih dokaza.
Od svih nastranosti pedofilija je najsloženiji i najteži oblik, smatra psiholog Čedomir Novaković.
– Ona se psihološki može tumačiti iz dva kuta. Kod jednog broja ljudi ostao je u nekom rudimentarnom tragu taj tzv. osjećaj mizantropije ili čovjekomrštva i kod tih tipova imate pojavu, kao i kod pojedinih biljaka, da se deformiše sama od sebe. Takav joj je genetski kod. Drugi kut mogla bi biti neka vrsta osvete. Znanost je dokazala tzv. pomjerenu agresivnost. Kod jednog broja ljudi ne može doći do katarze prema nekome tko mu je učinio neko zlo, nego imate zamjenu, pa se to prenosi na osobe koje nemaju veze s tim ili koje ne mogu pružiti otpor. Tu se upliće i treća varijanta, pa imamo i neke ljude koje nazivamo slabićima ili kukavicama. Po meni, najteži oblik zločina je napad na osobu koja se ne može obraniti – kaže Novaković.
Osjetljive teme
Kod osoba koje imaju takav poremećaj spolne nastranosti, dodaje, zajedničko je da ne vole ljude, ali i da im sve što je zabranjeno predstavlja izazov. Novaković cijeni da, bez obzira na zakone i sankcije, koliko god se javno govorilo o toj pojavi, čini se da je pedofilija sve rasprostranjenija u svijetu, pa i kod ljudi koji nemaju mentalnih oboljenja, već se smatraju visokointeligentnim osobama, često i visokopozicioniranim.
– Većina zakona je dobro napravljena, to je nešto što je napisano koristeći svjetsko iskustvo i znanje, ali, nažalost, sve veći je broj ljudi koji krše zakon iz ovog ili onog razloga – dodaje Novaković.
Sociolog Vladimir Vasić ukazuje da je komunikacija s djecom ključan preduvjet za prepoznavanje i rješavanje problema.
– Najvažnije je razviti osjećaj povjerenja između djeteta i roditelja u bilo kojim okolnostima. Ne smije biti prepreka u komunikaciji, ne smije biti zabranjenih tema, što je, nažalost, kod velikog dijela roditelja i djece slučaj. Posebno kad su u pitanju osjetljivije teme kao što je seksualno sazrijevanje i odgoj djece, a pogotovo ako govorimo s aspekta patološkog stanja – kaže Vasić.
Upozorava da smo u stanju socijalne apatije, prilično izgubljenog osjećaja za drugog, pa često, umjesto osude počinioca ili nasilnika, dio populacije osuđuje žrtve nasilja. To rezultira pojavom da žrtva trpi, šuti i ne reagira zbog bojazni od reakcije čak i najbližih srodnika.
Razviti povjerenje kod djeteta
– Zakonske odredbe uvijek su posljednja instanca, odnosno reakcija na učinjeno djelo. Zakon djeluje reaktivno, a roditelji i pojedinci moraju da učine sve da ne dođe do aktiviranja zakonskih odredbi. Veliki je izazov sačuvati dijete u eri društvenih mreža, ali je važno razviti povjerenje i osjećaj djeteta da može prepoznati problem. Mora, bez obzira na silne pritiske o slobodi i autonomiji djeteta, da postoji roditeljski ili stručni nadzor nad njihovom cyber slobodom, upravo kako bi se preduprijedili potencijalni problemi. Nije narušavanje privatnosti i slobode djeteta ako roditelj ima pristup sadržaju društvenih mreža, ali, prije svega, treba razviti osjećaj povjerenja između djeteta i roditelja, kako dobronamjerna akcija od roditelja ne bi bila kontraproduktivna po dijete – ističe Vasić.
