Otkad su se vijećnice Naše stranke Irma Baralija i Boška Ćavar, jedna Bošnjakinja, a druga Hrvatica, u trećem krugu izbora za mostarskoga gradonačelnika suzdržale od glasovanja, našle su se pod rafaljnom paljbom i optužbama sarajevske i bošnjačke politike i medija da su HDZ i njihova kandidata Marija Kordića dovele na vlast.
Sama Boška Ćavar prije ulaska u izbornu arenu bila je aktivistica, poznata po tome što se kao jedna od rijetkih u hrvatskom dijelu grada suprotstavila građevinskom lobiju s jakim vezama u visokoj politici.
Koliko vam se teško nositi s etiketom tobožnjeg izdajnika građana, BiH, tzv. probosanskih snaga?
– Ne osjećam se izdajnicom i takve etikete me ne dodiruju. Mostar je lijepi hercegovački grad.
Vi stalno ponavljate notornu činjenicu da je Mostar – Hercegovina. Što želite time reći i kome?
– Stalno se poručuje da je Mostar probosanski grad. Naša država se zove Bosna i Hercegovina, dakle neka ide punim imenom i prezimenom, ako se već govori o BiH. To je korektno i to je ispravno. Ako je Sarajevo u Bosni, ako je Tuzla u Bosni, ako je Banja Luka u Bosni, odnosno sada u Republici Srpskoj, ali i to je Bosna, onda je Mostar u Hercegovini. Ja uopće ne znam zašto je to problem, kada nije. Mostar je Mediteran.
Je li vašoj kolegici Irmi ipak teže jer je, uza sve to, počinila i “nacionalnu izdaju”?
– Sigurno da joj je teže ne samo što je, kako kažete, počinila nacionalnu izdaju, nego se njoj i njezinoj obitelji prijeti s vrha SDA. Njihovi botovi su se podigli na zadnje noge da nam pokažu da ne postoji ništa drugo osim SDA.
Biste li se vi našli u istoj poziciji da kojim slučajem gradonačelničku poziciju nije dobio HDZ-ov kandidat?
– Vjerojatno bih. Ovdje su se samo brojila krvna zrnca iz dviju vladajućih stranaka. Irmu kao Bošnjakinju nisu podržali Bošnjaci u Gradskom vijeću.
Vi ste odmah nakon izbora rekli da nećete podržati ni jednog od kandidata kojeg predlože nacionalne stranke. Je li se od vas možda očekivalo da budete Željko Komšić?
– Ha-ha… Ne znam što su od mene očekivali, ali moja ljudska svijest je jako izgrađena da bih ispunjavala nečija očekivanja.
Komšića i ono što radi ste prilično kritizirali.
– Da, jer smatram da je on kukavičje jaje. Ne želim ni spominjati to ime jer sam doživjela udarce sa svih strana kad sam prvi put rekla zašto imam takav stav o njemu. Komšić jednostavno ne radi svoj posao. BiH ima svoje granice i svi članovi Predsjedništva bi je trebali obilaziti da saznaju što ljudima treba, a ne samo ići u pojedine dijelove države. Ima dosta glasne podržavatelje, silne botove koji zagovaraju način na koji je došao za hrvatskog člana Predsjedništva.
Najveći je apsurd da ga ne podržavaju oni koje bi trebao predstavljati – Hrvati u BiH.
– Apsolutno je tako, ali to neće priznati. Ljudi vide samo ono što žele, pišu ono što žele. Sakriju se iza nekakvog “nick namea”, udarajući vulgarno, degutantno, da ne povjerujete gdje živite. Irma i ja smo, po njihovu mišljenju, zrele za lomaču samo zato što smo imale svoj stav, svoj mozak, što nismo željele s nacionalnim strankama. Naša stranka je socijal-liberalna, nije nacionalna, ni hrvatska, ni bošnjačka, ni bosanska, već svih građana.
Vi niste štedjeli ni Dragana Čovića i HDZ. Još prije politike, i to sve nakon što vam se jedno jutro u dvorištu zgrade ukazalo ilegalno gradilište, kritizirali ste komunalni nered u zapadnom dijelu grada…
– Zašto bih štedjela Čovića? Pogledajte grad Mostar, tome su on i njegova stranka HDZ pridonijeli. Želim da djeca uče u školama kako ne treba raditi na osnovi rada dviju vladajućih stranaka. Ponizili su građane ovakvim odnosom prema nama. Što se tiče komunalnog nereda, da Čoviću nije odgovarao, vjerojatno bi nešto radio. To će biti posebna priča za novoga gradonačelnika. Ne znam kako će se on s time nositi, jer Mostar ima neriješen deponij, pet komunalnih poduzeća, nedovršene kolektore, tvrtke koje su se raspale i vise u zraku. Mostar je grad pun problema. Želim da gradonačelnik krene s njihovim rješavanjem od ponedjeljka i da se vidi neka promjena.
Mislite li da Kordić ima snage za zaokret? To mu znači i sukob sa “svojima”, koji su namirivani u neredu građevinskim dozvolama, prostorima, zelenim površinama…
– Nadam se. Tako je obećavao, jednoj stranci čak i potpisao papir. Svaki njegov prijedlog, svaka odluka bit će pod lupom da se vidi je li nekome namijenjena. U novom Vijeću ima dosta mladog svijeta koji želi stvarati grad za svoju djecu i unučad. Kordiću, iako ima dosta ruku, to neće moći proći. Mislim na građevinski lobi i ispunjavanje njihovih želja. Kordića držim građaninom Mostara, čovjekom koji je vidio svijeta i kako se to radi.
Je li tzv. građanska opcija doživjela poraz zbog postizbornog ponašanja SDP-a, koji se na koncu svrstao u bošnjački nacionalni blok predvođen SDA?
– Ne. Građanskoj opciji dajemo krila i nadam se da će do 2022. godine BiH biti više.
Je li SDP ispao za SDA isto što i Komšić i njegov DF?
– Što da vam kažem?! Meni je vrlo teško govoriti iz ove perspektive i kako će se stvari razvijati. Mislim tu na onu famoznu vertikalu i horizontalu, kako se već vlast pravi. Ja sam sa svoje strane to osudila, jer nije postojalo razloga da se ide uz bilo koju nacionalnu stranku. Mi smo imali Irmu Baraliju, dakle Bošnjakinju, za gradonačelnicu, ali je ispala u prvom krugu. Bilo je ponuđeno nešto drugo. Ako ste bili za SDA, trebali ste biti od početka i reći nam. Onda ne bi ni bili s nama.
Ali da je Baraliju podržala SDA, vi biste napravili onda istu stvar kao SDP?
– Da je do toga došlo, Naša stranka ne bi išla u koaliciju sa SDA, Irma bi ostala kao nezavisna gradonačelnica, a svi drugi bi je mogli podržati. Mi se, dakle, ne bismo vezali uz SDA ni na kakav način, ni uz HDZ, koji ju je isto tako mogao podržati, jer je Baralija Mostarka koja živi u centru grada. Bilo je puno razloga da je se podrži s obiju strana.
Bojite li se prijetnji koje vam stižu? Osvanula je i jedna fotomontaža u sarajevskim medijima članova i kandidata Naše stranke s uvezanim srpskom i hrvatskom zastavom ispod Starog mosta.
– Nisam vidjela tu fotomontažu. Sve prijetnje Irma i ja ćemo dostaviti u Tužiteljstvo. Dosta je sijanja straha. Ja ih se ne bojim, ali Mostar je mali grad i svi se poznajemo. Moje i Irmino ime je od prve sjednice Vijeća izgovoreno više puta nego Izetbegovićevo, Čovićevo ili bilo čije.
