Kako bi vaša božićna pšenica bila što ljepša, bogatija i gušća i tako vam osigurala dobru 2022., donosimo pet savjeta koji će vam pomoći u tome.
1. Prije sijanja pšenicu je potrebno dobro namočiti u mlakoj vodi te je ostaviti da odstoji preko noći. Nakon toga osušite je na papirnatom ubrusu te posijte jer će tako bolje proklijati.
2. Pšenicu je najbolje sijati na tanjuriću ili u manjoj lončanici. Nemojte štedjeti na sjemenu i prekrijte njime dno posude tako da ne ostane praznog mjesta – čak je poželjno da se sjeme mjestimično preklapa. Zatim je prekrijte još jednim slojem zemlje.
Umjesto zemlje možete upotrijebiti i sloj pamučne vate natopljene vodom i po njoj poslagati zrna pšenice. Vata je praktična jer upija višak tekućine.
3. Pšenicu nemojte držati na mjestu koje je previše blizu grijanja jer bi se mogla posušiti. Najbolje ju je staviti pored prozora, na umjereno toplo i svijetlo mjesto.
4. Prvih nekoliko dana, prije nego što pšenica počne nicati, prekrijte je aluminijskom folijom, koja čuva vlagu.
Čim počne puštati zelene izdanke, uklonite foliju i zalijevajte pšenicu umjereno svaki dan. Za zalijevanje tanjurića pšenice potrebna vam je otprilike jedna žlica vode, a da bi se tekućina ravnomjerno rasporedila, dobro je upotrijebiti bocu s raspršivačem.
5. Kada pšenica naraste, odrežite vrhove tako da budu podjednake visine. Običaj je i vezanje ukrasne trobojne vrpce oko pšenice. Pazite da vrpcu ne stegnete prečvrsto, nego tek toliko da ostane na mjestu,
Sveta Lucija, zaštitnica dobroga vida
Od svete Lucije do Božića ima samo još 12 dana. Lucijino ime znači ‘svijetla’. Ona kao da na neki način već naviješta veliko svjetlo božićne noći.
Djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, priprostošću omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život. Neka nam današnja svetica pomogne da budemo kao djeca. (dr. Tomislav Ivančić)
Sveta Lucija (284. – 303.) kršćanska je mučenica koja je zbog svoje vjere podnijela mučeništvo 303. godine. O životu sv. Lucije pouzdano znamo malo. Ona je jedna od posljednjih žrtava velikog progona za cara Diokecijana, a blagdan joj se već spominje u 400. godini. Kao i o mnogim drugim svetcima, tako je i o njoj nastala legenda koja joj stavlja izgovorene lijepe riječi: ‘Kad čisto živim, tijelo je moje stan Duha Svetoga’. Razjaren poganski mučitelj zgrozio se na to: ‘Dat ću te otpremiti u kuću bludnica da ti bude oskvrnjena čistoća i onda će te ostaviti tvoj Duh Sveti’. A mudra je djevica odgovorila: ‘Ako mi budeš na silu oduzeo čistoću, moja duša neće biti oskvrnjena, nego ću imati na nebu dvostruku krunu. Grijeh je samo ono što čovjek učini slobodnom voljom’. Bog je sačuvao pred poganima djevičanstvo svoje službenice.
Prema predaji, sv. Luciji izvađene su oči i stavljene na tanjur, pa se ona smatra zaštitnicom očiju i vida.
Progonitelji kršćana mačem su joj odrubili glavu nakon dužeg mučenja.
Sveta Lucija štuje se kao mnogostruka zaštitnica – slijepih, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisara, vratara i kovača.
U Sirakuzi se nalazi glasovita bazilika sv. Lucije, kamo još i danas mnogi hodočaste. Kripta splitske katedrale posvećena je ovoj svetici. U Dalmaciji, popularnoj svetoj Luci, vjernicima je to važan blagdan na lokalnoj razini i mnogi će i danas nastaviti stoljetnu tradiciju te hodočastiti iz područja cijele Splitsko-makarske nadbiskupije kako bi bili sudionici pobožnosti, u molitvi i uzimanju svete vode u kripti, a zatim na Misi u katedrali, koja se slavi tijekom cijeloga dana.
Sveta Lucija zaštitnica je i Turopolja. Emil Laszowski u knjizi ‘Povijest Turopolja’ piše: ‘Za starije vrijeme čini se da su glavna spravišća redovito obdržavana svake godine negdje o Jurjevu, nu počevši od konca XVI. ili početka XVII. vijeka na dan 13. prosinca tj. na blagdan sv. Lucije.’
Kad je 1893. godine, prema ideji zagrebačkog arhitekta Hermana Bollea, temeljito obnovljena sadašnja velikogorička crkva, na njezino pročelje stavljen je kip sv. Lucije, a ispod njega grb Plemenite općine turopoljske, koja je bila glavni investitor tih radova. Od 16. stoljeća pa do 1945. godine glavno se godišnje spravišće održavalo na sv. Luciju, što je ponovno obnovljeno 1990. godine.
Na dan svete Lucije također se sije pšenica, simbol života kod kršćana. Lijep je to običaj kojemu se posebno vesele djeca, jer u mnogim domovima upravo se najmlađima povjerava da svaki dan do Božića zaliju malo pšenicu i provjere napreduje li dobro.
I na kraju čestitamo imendan svima koji nose ime Lucija i Lucijan.
