Portal HERCEGOVINA.in donio je prije tri godine priču čovjeka iz Slavonije koji je odlučio napustio domovinu, i evo što je tada rekao:
Moja priča je priča običnog čovjeka. Rođen i odrastao u Slavoniji, i imao sretno djetinjstvo. Mladost mi je prekinuo prokleti rat i umjesto na fakultet otišao sam u rat. Iz rata sam izašao, hvala Bogu zdrav, bar što se tiče fizičkog zdravlja, premda nitko iz rata nije izašao potpuno zdrav. Imao sam uvjerenja i ciljeve i nije mi bilo žao mladosti provedene u rovovima i s puškom u ruci. To su bili dani ponosa i slave, dani domoljublja i domoljuba. Svi smo vjerovali u slobodu i slobodnu Hrvatsku, ali vremenom smo se svi uvjerili da to nije tako. Svakim danom sve nas manje ima. Moja generacija načeta je u ratu i sada plaćamo ceh nakon ove pandemije, a veliki broj nas je davno napustio ognjište.
U mojoj Slavoniji se moglo živjeti od svoga rada. Obrađivali smo zemlju obiteljski, i imali smo malu trgovinu. Ne žalim se, pristojno smo živjeli. Slavoniju nam iseliše, i morali smo trgovinu zatvoriti jer su nam kupci našu seosku trgovinu zamijenili s velikim trgovačkim centrima u Njemačkoj ili Austriji. Od zemlje se više ne može živjeti, jer uvozni lobi na naše trpeze gura nekvalitetno i tko zna čime prskano voće i povrće. Moja Hrvatska izumire i ja iako u poznijim godinama odlučio sam skupa s obitelji potražiti sreću negdje drugo gdje se cijeni vrijedan i pošten radnik. Ovdje više nema onog domoljublja koje nas je godinama nosilo i držalo da budemo svoji na svome. U Hrvatskoj je ostala takozvana desnica koja se više bavi teorijama zavjera nego li o svome narodu. Ostala je ljevica, odnosno djeca komunista koji i dalje dobro žive od onoga što su im roditelji ostavili. Ostali su ovi vladajući koji balansiraju između desnice i ljevice.
Nažalost to je tako i ne vidim nikakav prosperitet u državi za koju sam se borio, a kako nam je popis rekao u tome nisam usamljen. Hrvatska danas jeste samostalna, ali što će joj samostalnost kada su sela pusta. Ono malo naroda zbilo se u gradove, a i gradove mladež napušta i bježi bilo gdje odavde. Razočaran sam totalno u političare i nažalost mi domoljubi danas nemamo svoje predstavnike. Svi oni pred izbore obećavaju borbu za narod, a kada dobiju mandate bore se isključivo samo za sebe i svoje fotelje. Vjerojatno će ti teoretičari zavjera i podupiratelji onih protiv kojih smo se borili nasmijati na ovo moje pismo, ali doći će vrlo brzo kada više nikome neće moći prodavati maglu koje u Slavoniji ima u izobilju. Tko zadnji izađe neka ugasi svjetlo…
Danas tri godine poslije ponovo nam se javio i evo što sada kaže:
U Njemačkoj danas ne teče med i mlijeko. Sve je poskupjelo, pa se teže živi nego prije par godina. Mnogi naši zemljaci se vraćaju na ognjišta, a iskreno i sam često žalim za ravnicom Slavonije. I kada sve odvagnem pitam se gdje da se vratim i ima li itko budućnosti u današnjoj Hrvatskoj. Zadnjih nekoliko dana čitamo o aferama u državi. Pljačka na sve strane, a pogotovo u sektoru od kojega sam i sam živio. Žalosno je da seljak iz Slavonije mora ići trbuhom za kruhom. Lani sam pisao, a danas je još očitije da smo ostali bez domoljuba u vlasti. O izborima za predsjenika neću ni govoriti, rezultati su sve rekli. Srce vuče nazad domu svom, ali nažalost tamo je sve gore. Političke elite misle samo na sebe, narod je ostavljen da preživljava ako ikako može. Pisao sam i danas pišem da ovo nije država zbog koje smo se borili protiv agresora.
HERCEGOVINA.in
