Europska unija bi uskoro ponovno mogla promijeniti metodologiju proširenja, što će imati posljedice i za sve zemlje koje su obuhvaćene procesom proširenja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.
Kako je Nezavisnim novinama rečeno iz izvora iz EU, rasprava o promjeni metodologije dio je šire rasprave o promjeni načina odlučivanja unutar EU, kada je riječ o sigurnosti i vanjskoj politici. Sve odluke u EU koje se odnose na ove dvije oblasti moraju se donositi jednoglasno, odnosno svih 27 članica EU mora glasati za.
S obzirom kako je pitanje proširenja vanjskopolitičko pitanje, nijedna zemlja na putu prema EU ne može napraviti napredak ako se oko toga ne usuglase svih 27 članica, što djeluje frustrirajuće i za zagovornike proširenja unutar EU i za same kandidate.
Marta Kos, povjerenica za proširenje u Europskoj komisiji, prije nekoliko dana održala je govor u Tallinnu, u kojem je objasnila što bi nova metodologija mogla sadržavati. Kako je u tom govoru navela, proširenje se mora promijeniti u četiri temeljna područja.
EU se mora reformirati iznutra
Prvo se odnosi na ono što nam je objasnio i europski izvor – EU se mora reformirati iznutra, što znači da mora promijeniti način donošenja odluka i prijeći s načela veta na načelo kvalificirane većine.
Drugo područje odnosi se na utvrđivanje načela da u EU ne mogu biti primljene zemlje koje za to nisu spremne. Iako Kos to nije spomenula u svom govoru, čini se da se ovo može primijeniti na Ukrajinu, kojoj se u izgled stavlja primanje u EU početkom 2027. godine. Ako bi metodologija Marte Kos bila formalizirana, to bi značilo da bi Ukrajina u EU mogla tek kada provede sve reforme, a slično bi se odnosilo i na zemlje u našoj regiji.
Sprječavanje trojanskih konja
Treće područje odnosi se na “sprječavanje trojanskih konja”, kako je to ona opisala. Iako nije izravno spomenula Mađarsku, očito je na nju mislila, jer je navela kako se ne može dopustiti primiti zemlju na temelju prihvaćanja europskih vrijednosti, a onda ona od tih vrijednosti odustaje nakon što postane članica. To bi značilo kako bi zemlje po novoj metodologiji mogle biti kažnjene ako ponište reforme koje su provele kako bi postale članice.
Četvrto područje se odnosi na ono što je ranije spominjala i Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, a to je da bi zemlje kandidatkinje mogle ranije ući u pojedine aspekte EU prije nego što postanu punopravne članice.
“Suočavamo se s rastućom napetošću između vremena potrebnog za primjenu vjerodostojnog, na zaslugama zasnovanog pristupa i sve jačeg pritiska vanjskih aktera na naše kandidate – pritiska čiji je cilj povećati političku cijenu napredovanja na njihovom europskom putu. Ukratko, naš model proširenja zahtijeva vrijeme, stabilnost i postupne reforme. Međutim, današnje geopolitičko okruženje je nestabilno i često obilježeno prisilom”, navela je.
Stoga bi, kako objašnjava, postupno uključivanje zemalja kandidatkinja u europske procese prije punopravnog članstva bilo kompromis koji bi ubrzao proces i donio opipljive koristi članstva, a istovremeno bi ostavilo dovoljno vremena dok se zemlje ne pripreme za punopravno članstvo.
Razgovor o novoj metodologiji rezultat pritiska
Adnan Ćerimagić, analitičar Europske inicijative za stabilnost, također vjeruje da je razgovor o novoj metodologiji rezultat pritiska i kandidata koji žele što prije pristupiti te geopolitičkog trenutka koji od EU zahtijeva brže i odlučnije djelovanje.
“U kojem pravcu će rasprava o toj novoj metodologiji ići i koliko će brza biti teško je u ovom trenutku reći. Međutim, ako bi se uzele poruke koje dolaze iz Berlina, koji je na neki način važan faktor u svemu tome, može se naslutiti da bi u toj novoj metodologiji za zemlje kandidatkinje bilo ponuđeno puno više benefita koje bi kandidatkinje koje provode reforme i ispunjavaju uvjete mogle imati i prije punopravnog članstva”, ističe Ćerimagić.
Na primjer, kako naglašava, još se ne govori o punopravnom članstvu u jedinstvenom tržištu i četiri slobode, nego o jačem pristupu jedinstvenom tržištu.
“Govori se čak i o nekoj verziji Schengena za zemlje kandidatkinje i govori se o mogućnosti kandidatkinja da sudjeluju ne u procesu odlučivanja u smislu da imaju pravo glasa, već da budu prisutne kao promatrači. U tom smislu ima jako puno ideja i u narednom razdoblju ćemo puno toga vidjeti u debatama i okruglim stolovima think-tankova i drugih organizacija”, ističe Ćerimagić.
