Ćaća
Prisutnost u tišini,
bez velikoga govora
i riječi koje bi bile suvišne,
a ponekad možda tako dragocjene
samo da su izgovorene.
Snaga u žuljavim rukama
koje govore
o blagoslovu muke,
o svagdanjem kruhu,
o tihoj žrtvi,
o samoprijegoru,
o uspjesima koji se rijetko slave,
o predanju,
o želji da bude još bolje.
Široka ramena
koja nose obitelj,
koja štite,
koja daju sigurnost.
Neizreciva dobrota
skrivena u pogledu
koji sve vidi,
ali tek rijetko kori,
koji podiže
unatoč svakome novom padu,
koji bdije
i kad smo zdravi i bolesni,
zauzeti sobom
i kad ne vidimo da je netko uz nas.
Zagrljaj koji
lomi svaku ljušturu,
krijepi i najveću bol,
zacjeljuje svaku ranu,
nosi u svaki novi dan.
I to sve stane
u samo jednu riječ
u prvih pet slova abecede
Ćaća, hvala ti,
iako znam da to nećeš pročitati!
Fra Zvonko Benković
