Prije četiri godine, 29. studenog 2017. godine, žalbeno vijeće Haškog suda izreklo je pravomoćnu nepravednu presudu šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine nad muslimanima u BiH 1993.-1994., potvrdivši im dosuđene kazne u prvostupanjskoj presudi.
Nakon što je izrečena presuda generalu Slobodanu Praljku, kojom mu se potvrđuje 20-godišnja zatvorska kazna, on je presudu odbacio poručivši: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac. S prijezirom odbacujem vašu presudu!”
Potom je podigao bočicu u kojoj se nalazio otrov, kalijev cijanid te ga popio. General Praljak preminuo je nekoliko sati nakon što je popio ciankalij, od usporavanja rada srca, odnosno srčanog zastoja.
Protestno samoubojstvo generala Praljka u Haškoj sudnici bilo je tim šokantnije, s obzirom da je hitna pomoć kasnila, odnosno nije se nalazila ispred Haškog suda tijekom izricanja pravomoćnih presuda, piše narod.hr.
“Slobodan Praljak nijednu minutu nije želio živjeti kao ratni zločinac, jer to nije niti bio”, rekao je Miroslav Tuđman na komemoraciji koja je održana nakon njegove smrti.
Imao je tri završena fakulteta
Slobodan Praljak rođen je 2. siječnja 1945. godine u Čapljini, te je završio tri fakulteta. On je naime, 1970. godine diplomirao kao inženjer elektrotehnike u Zagrebu, a godinu dana kasnije diplomirao je filozofiju i sociologiju također u Zagrebu. Treću diplomu, Praljak je stekao 1972. godine u Zagrebu kada je diplomirao na tadašnjoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Za vrijeme života, prije ratnih zbivanja predavao je filozofiju i sociologiju, a tijekom 70-tih i 80-tih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru.
Praljak se oženio Kaćušom Babić s kojom nije imao djecu, ali je bio vrlo blizak s njenom djecom iz prijašnjeg braka Natašom i Nikolom, koja su kasnije preuzela njegovo prezime.
Tijekom suđenja Praljak je izdao 26 knjiga s dokumentima iz Domovinskog rata i analizama rata u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo kulture i Ministarstvo financija u vrijeme vlada Jadranke Kosor i Zorana Milanovića te je knjige proglasilo šundom, na koje se plaća PDV te je 7. svibnja 2013. godine ovrhom nad njegovim računom naplaćeno 435 tisuća kuna.
Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno oružanim snagama Republike Hrvatske, te je iste godine imenovan za zapovjednika obrane Sunje. Godine 1992. odlazi u Bosnu i Hercegovinu gdje postaje jednim od ključnih zapovjednika zajedničke operacije HVO-a, HV-a i HOS-a – Lipanjske zore, koja je predstavljala prvu pobjedu nad velikosrpskim agresorom u BiH jer je oslobođena dolina Neretve te je u mjestima poput Ošanjića kod Stoca izbijena današnja crta razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Nakon te operacije Slobodan Praljak promaknut je u čin general-bojnika.
Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.
Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine, general Slobodan Praljak je bio načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine, Praljak je smijenjen sa položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.
