Jedna u nizu priča s hrvatskim sustavom Hitne pomoći i djelatnicima koji su propustili ozbiljno bolesnog pacijenta odvesti u bolnicu odigrala se netom uoči Nove godine. Naš sugovornik ispričao nam je da je njegovom ocu naglo pozlilo, no zaključak koji su im djelatnici Hitne ostavili u anamnezi bio je da se čovjek osjeća dobro. Dva dana kasnije preminuo je u zagrebačkoj bolnici.
“Bio je 28.12. navečer kada je tata dobio temperaturu. Taj dan je cijeli dan bio više-manje u redu, samo je malo više kašljao i imao je temperaturu. Popio je dva Lekadola i otišao spavati. Drugi dan ujutro djelovao je više-manje dobro, sve dok nismo primijetili da ne može ustati, skliznuo je s kreveta. Govorio je da mora na WC, ali nije uspio ustati. Vratili smo ga na krevet, a kad bi pokušao ustati, ponovo bi skliznuo. To je bilo vrlo neobično, pa smo pozvali Hitnu”, ispričao nam je Karlo J. (podaci poznati redakciji), piše Index.hr.
On i majka najprije su posumnjali da su se ocu javile neurološke smetnje. Na telefon su Hitnoj ispričali da otac ne može stajati i da pati od drugih bolesti, dijabetesa te problema sa srcem. Hitna je, kaže, stigla relativno brzo, mlađi tehničar i liječnik na njihovim su vratima bili u roku od 10 minuta.
“Kada su došli, tata je bio na podu i tamo su mu napravili sve pretrage. Vratili su ga na krevet, preslušali i napravili svoje izvješće. U međuvremenu se njegov kašalj pretvarao u nagon za povraćanjem, mi smo mu donijeli lavor da može povraćati. Tlak i šećer su mu bili blago povišeni”, priča Karlo.
Izvještaj pun nelogičnosti
Unatoč tome, u izvještaju koji su im dali djelatnici Hitne pomoći zaključak je bio da se otac osjeća dobro te da nije životno ugrožen, iako je pisalo i da ne može ustati iz kreveta te da je slab i onemoćao, što je, kako kaže Karlo, velika kontradikcija.
“U izvještaju je pisalo da mu je puls bio pravilan, što nije moguće jer je otac bolovao od aritmije, odnosno fibrilacije atrija, i pio je lijekove za to. I na mobilnom EKG-u koji su mu napravili sam vidio da mu puls u sekundi ide od 70 do 130, što ne može biti pravilan puls. Dalje, piše da mu je disanje bilo normalno, što je potpuno ludo jer mu se čulo hroptanje i nemogućnost disanja koja se onda pretvarala u nagon za povraćanjem jer se valja skupljao sekret i sve ostalo.
On je bio sve više dezorijentiran, pa sam ja pokušavao objasniti umjesto njega, a liječnik i tehničar su mi ponavljali neka pustim njega da priča. U izvještaju stoji da je komunikativan i orijentiran. Nije bio potpuno dezorijentiran, ali to apsolutno nije bila orijentiranost.
E, sada slijedi dio koji je pun kontradikcija, anamneza. Kaže, unutar sat vremena nije mogao ustati iz kreveta, osjeća se slabo, to je točno, negira se gubitak svijesti, i to je točno, febrilan od sinoć, negira stenokardiju, glavobolju, vrtoglavicu ili bilo kakve druge tegobe. Naravno da ih negira, no one su vidljive na prvi pogled. I sad zadnja rečenica – osjeća se dobro, ne odaje dojam životno ugroženog pacijenta. To je kontradikcija, prva rečenica počinje s tim da ne može ustati iz kreveta i da se osjeća slabo, a zadnja je da se osjeća dobro.
Zatim u sljedećoj kategoriji kažu da je slab i onemoćao, povratio, febrilan, dakle opet kontradikcija s ovim da se osjeća dobro. U nalazu piše da je akcija srca ritmična, što je potpuno netočno, na EKG-u je laik mogao vidjeti da je aritmična”, priča Karlo.
Obiteljska liječnica zatražila sanitetski prijevoz
Njegovom su ocu na kraju dali lijekove za želudac i smirenje te su otišli. Unatoč tome što u nalazima piše da su nalazi srca dobri, prije odlaska su mu rekli da mora otići kardiologu. Karlo je zatim nazvao liječnicu opće prakse i ispričao da otac ne može ni ustati ni sjesti.
“Osjećao je kao da ga nešto vuče prema nazad, ne znam kako su to djelatnici Hitne uspjeli toliko ignorirati. Išao sam do doktorice opće prakse i od nje sam dobio nalog za sanitetski prijevoz jer ga drugačije sami nismo mogli odvesti u bolnicu”, kaže Karlo.
Sanitetski je prijevoz stigao u roku od jednog do dva sata i odvezli su ga u Vinogradsku bolnicu na Objedinjeni hitni prijem. Od prvog poziva Hitnoj pomoći pa do trenutka kada je njegov otac stigao u bolnicu prošlo je otprilike šest sati.
Tek sljedeći dan dobili su informacije u bolnici da je otac na Odjelu gastroenterologije jer nije bilo mjesta na drugim odjelima i da je na više litara kisika te da je dezorijentiran.
“Rekli su mi da nazovem sljedeći dan, 31.12., jer će tek tada na odjelu biti dežurni liječnik. Sljedeći dan me zvao liječnik oko 10 i rekao da je došlo do nalog pogoršanja tijekom noći i da je u ranim jutarnjim satima otac preminuo”, prisjeća se Karlo.
Na Hitnoj utvrđeno da je u teškom stanju
Informacije o uzrocima smrti dobili su tek 2.1. Utvrđena mu je jednostrana bakterijska upala pluća, visoki jetreni enzimi, što se podudara s kroničnom jetrenom bolesti od koje je patio, te srčane aritmije.
U nalazu s Hitne je, između ostalog, stajalo da je bolesnik u dobi od 68 godina s otprije poznatom cirozom jetre i fibrilacijom atrija hospitaliziran zbog pogoršanja općeg stanja te pneumonije uz početne zastojne promjene.
“Liječnik je najprije na Odjelu gastroenterologije rekao da je uzrok smrti zatajenje jetre, odnosno sepsa koja se javila povezano s time. 2.1. nam je liječnica rekla da je uzrok smrti upala pluća koja je dovela do respiracijske insuficijencije, odnosno srčano-plućnog zatajenja”, kaže.
