Bosanski političar koji predstavlja narod koji ga nije birao odlučio je ovo ljeto otići malo do mora da se osoli. Planirao je dati odmor svom vozaču, ali i uzeti službeni automobil i svog jarana da ga vozi. Prije puta trznuo on dvije ljute za cirkulaciju, ubacio u ruksak dvoje kupaće, jedne zelene i jedne crvene i ručnik svoga Želje.
Oko pola 8 bili su već u Jablanici i izašli da malo protegnu noge. Usput će popiti kavu, a naš političar naruči lozu. Nije prošlo puno konobar nosi još jednu turu i kaže: Časti vas Huso vaš vjerni glasač, a ubrzo stigoše još dvije runde od Juse i Omera. Šta je ovo upita on konobara. Ovdje su svi glasali za vas i zato časte.
Jaran mu kaže da se malo požure, ali on naruči piće cijeloj kafani. Ubrzo se i zapjevalo i u trenu su se mijenjali melosi od Suljagine Fate do Šuma i gora. Jarane ko zna gdje ćemo završiti ako ovako nastavimo ukori ga šofer.
Bola pusti ako koju popijem neću vidjeti onaj odvratni most, reče i započe Ej drugovi jel vam žao. Krenuše oni dalje. U Grabovici je rekao da moraju svratiti do Mostara da pokupi malo maksizuje da ima za mora.
Svrate oni po maksuziju, a red je i da se proba roba. Pošto su na dvi došli usu im Mensa još po jednu. Već je podne a oni tek na pola puta. Nekako krenuše ipak dalje i političar zaspe kao top. Samo je reko da mu je sunce udarilo u glavu i da će malo odrijemati. Bilo kako bilo šofer je vidio tablu prema moru i skrenuo u Žitu. Nije obraćao puno pažnje i pičio tim putem i odjednom pred njim tabla Čitluk. Uto se i političar razbudi i protrlja oči.
Đe smo jarane? Evo izgleda u Čitluku zalutali malo. Sada ću ja to srediti ove ljude ja predstavljam. Izađe iz auta i prvom prolazniku reče jarane ja sam tvoj predstavnik možeš li mi reći kako ćemo do mora. Pajdo ti nisi moj, a ni svoj čini mi se, bolje da odspavaš nego da tražiš more i ode.
Naiđe zatim i jedan dječak i ovaj ga isto upita. Dječak se rasplaka i brzo mu dođe mater da vidi šta je, a on kroz suze reče da je taj čovik rekao da je on naš predsjednik Milanović. Jadno dite se prepalo jer zna s televizije ko je Zoki.
Žena se počela derati na čovjeka jer plaši dite tako crvenih očiju i raščupane kose i on brže bolje uđe u auto i reče jaranu da vozi bilo gdje.
Krenuše oni tako prema Ljubuškom i ugledaše Bingo. Jarane ja sam ti gladan moram uzeti malo da pojedem, a ti me čekaj u autu reče mu vozač. I on ode u Bingo a naš političar ugleda kafić i brže bolje ode da trzne jednu. Naruči domaću lozu, kafić pun svi gledaju u njega a niko ga ne časti. Priđe mu konobar i zamoli ga da ode jer se gosti bune i tu ne može dobiti piće. Osta on ko posran i brže se vrati u auto suha grla, te potegne za maksuzijom iz Mostara. Moj jarane nikad ti bio nisam ovdje, bolje bi nam bilo da nisam ni sada došao.
Tako već je 6 sati a oni ulaze u Ljubuški. Zazvoniše zvona s crkve, našem političaru zvoni u glavi i čini mu se da logorske vatre u daljini gore. Šoferu već dosta svega. Jesmo jarani, ali ovo je previše. Mora ne vidjesmo, a ni mosta koji bi ti srušio. Ajmo mi nazad gdje smo dobrodošli. Ko zna kako bi i u Neumu prošli. Vidiš da više ni tvoja šuplja ne pali. Bola da si bar ponio plave kupaće, a ne zelene i crvene. Pa čaršija bruji da si ko lubenica, vani zelen unutra crven.
Moj jarane ja sam se borio za ovu državu, reče on.
Jaro te države nema, jebo državu gdje te se djeca plaše i gdje ti ne daju piće u kafiću. Mjesto da sam sada na moru ja u Ljubuškom zaglavio, sreća da nismo zalutali na onu stranu u Mostaru. Dosta mi je i mora i mostova za cijeli život. Ajmo mi nazad pa sutra na Bembašu gdje te još raja voli, a pošteno ni to neće dugo trajati.
Nego jarane dok još možeš nek ti šef kupi kakvu diplomicu da imaš šta raditi kada te skinu s vlasti.
-Bola o jadu se on zabavio s diplomama, onu njegovu stisli a i onoga mu čovjeka od povjerenja prate u stopu.
Jarane moj prate i tebe. Otkako smo pošli Oktavija za nama ide.
-E jebiga onda ništa od moje diplome, bar imam ovu maksizuju, a ostalo mi je i sve manje vremena dok nas ne protjeraju s noge na nogu. Jarane moj ni logorske vatre u daljini više ne gore. Goni nazad i meni je dosta i mora i mostova i ovih koje predstavljam. Da znaju da ih više neću ni predstavljati.
HERCEGOVINA.IN
