Proročanski zvuče riječi legendarnog Jadrana Ćele Topića izračene prije nekoliko godina. Popularni Ćela uz svoga brata Marina jedan je od najzaslužnijih za ponovno pokretanje kluba koga su nasilno ukinule komunističke vlasti i njegove riječi se trebaju uzeti zaozbiljno više nego ičije druge.
HŠK Zrinjski je nakon reosnivanja postao najuspješniji nogometni kolektiv u BiH. Iako to neki žele prikazati drugačije Plemići su od strane UEFE najbolje pozicionirani, a šest osvojenih titula prvaka od kojih je svaka priča sama za sebe dovoljno govori o dominaciji Zrinjskog na domaćim terenima.
Nije lako biti prvak jedne države jer i konkurenti imaju iste ciljeve, i kada se sve sabere i oduzme HŠK Zrinjski je rezultatski napravio ogroman posao. Proslave naslova su postale nešto uobičajeno za stadion pod Bijelim brijegom, a ne tako davno jedan od najtrofejnijih trenera Zrinjskog Sir Dragan Jović je rekao da navijači Zrinjskog nisu zahtjevni i da traže samo jednu titulu po sezoni.
To je istina, a krivci zbog toga su nogometaši i struka koji se navijače navikli na titule. Da bi sve bilo idealno potrebno je još poraditi na infrastrukturi i jednom za sva vremena stadion nagrizen zubom vremena potrebno je prilagoditi europskim uvjetima. Mostar kao grad šesterostrukog prvaka bi morao učiniti sve da HŠK Zrinjski dobije moderan i funkcionalan stadion. I vrapci na granama znaju da je sadašnje zdanje totalno nefunkcionalno, a za vrijeme lošijih vremenskih uvjeta i neuporabljivo za većinu navijača.
Usprkos svemu navijači Zrinjskog nisu nikada okrenuli leđa svome klubu, Uvijek je na stadionu ona kritična masa od nekoliko tisuća navijača koji su uz klub bez obzira na ime protivnika i vremenske uvjete. Ti navijači kojima je Zrinjski sve očekuju od igrača koji nose dres njihovog kluba da se prema njemu odnose pošteno i korektno. Puno je toga dano za Zrinjski da bi se njegov ugled i ime kalajlo nekakvim nepromišljenim ponašanjem pojedinaca koji su danas dio Plemićke priče, a sutra će biti tko zna gdje i zaboravit će na ovu epizodu.
Prošle godine Zrinjski je konačno napravio jedan euro iskorak, i ekipa koja je izbacila Utrecht iz natjecanja realno je trebala osvojiti naslov prvaka, ali to se nije dogodilo zbog toga što su pojedinci očito birali na kojima će se utakmicama zalagati, a na kojima će biti samo puki statisti. Takvima treba u startu pokazati izlazna vrata, i navijače se u Mostaru teško može zavarati što se tiče takvih stvari.
Ova sezona nije startala po želji navijača, ali daleko od toga da je bilo što izgubljeno. Pred Plemićima nova je euro sezona u kojoj su očekivanja ista kao i u prošloj. Jedini hendikep je što se utakmice igraju bez navijača, ali navijači su tu uz svoj klub. Onih nekoliko stotina “bolesnika Zrinjskog” je uvijek na parkingu iznad stadiona odakle mogu vidjeti dio terena, ali i to je dovoljno da se doživi osjećaj nazočnosti na utakmici svoga kluba. Ostali su ut tv ekrane, a ne treba smetnuti ni da je jedna cijela tribina navijača zbog ekonomskih razloga bila prisiljena napustiti rodnu grudu. Oni su svoje godišnje odmore planirali po natjecateljskom kalendaru kako bi bili na što više utakmica svoga kluba, ali ove godine zbog poznatih razloga nisu mogli biti uz svoga Zrinjskog.
Nije lako ni igračima igrati na sablasno praznom stadionu. Nogomet se igra zbog gledatelja, a navijači su dodatni motiv igračima. Navijači su 12. igrač svoga kluba i često su onaj jezičac na vagi koji utakmicu okrenu u pravom smjeru. Dok se navijači ne vrate na stadion ostaje nam da čuvamo Zrinjski jer samo nam je on ostao. Sve ostalo su nam uzeli, ali Zrinjski neće i ne mogu jer ga ne daju navijači koji će biti uz svoj klub, a igrači su ionako samo prolaznici.
Sve prolazi, sve se mijenja. Idu dani, idu godine. Samo Zrinjski uvijek ostaje – ponos moje Hercegovine!
HERCEGOVINA.in
