Nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu, pa i u Hercegovini. Puno toga se piše i prepričava o tome tko je najbolji nogometaš Hercegovine svih vremena. Kandidata je puno, mi ćemo istaći neke od njih koji su ostavili dubog trag u nogometu.
-Blaž Slišković
Blaž Slišković je karijeru započeo u Veležu za koji je igrao od 1976. do 1981. godine. Za mostarski je klub nastupio 121 put i postigao 25 pogodaka. Iz Veleža odlazi u splitski Hajduk gdje ostaje do 1986. godine. Za Hajduk je odigrao 101 utakmicu i postigao 23 pogotka. 1985. godine bio je izabran za najboljeg nogometaša bivše države. S 28 godina odlazi u Olympique Marseille. U Francuskoj se zadržao godinu dana i za to vrijeme je nastupio u 29 utakmica, u kojima je postigao šest pogodaka. Nakon toga je od 1987. do 1988. godine igrao za Pescaru, zatim za Lens (1988.-1989.), Mulhouse (1989.-1990.), Rennes (1991.-1992.) pa opet za Pescaru (1992.-1993.). Godine 1993. počinje igrati za Hrvatski dragovoljac i ondje ostaje do 1996. godine, nakon čega prelazi u Zrinjski Mostar za koji je igrao do 1998. godine – do kraja svoje igračke karijere. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je u 28 utakmica i postigao tri gola.
-Duško Bajević
Počeo karijeru u Veležu. Nakon 11 godina igranja za Velež, 1977. godine odlazi u AEK, za kojeg je igrao četiri godine. Nakon više od 100 utakmica i 65 golova, dva osvojena prvenstva i jednog kupa Grčke, vraća se u svoj Velež, 1981. godine. Član je čuvenog trojca BMV (Bajević, Marić, Vladić).
Ukupno je za Velež odigrao 352 službene utakmice, a u listu strijelaca se upisao 166 puta. Drugi je najbolji strijelac jugoslavenskih prvenstava, odmah iza Santrača. Sveukpno. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je u periodu od 1970. do 1977. godine. U 37 utakmica zabio je 29 golova.
-Franjo Vladić
Ponikao je u mostarskome Veležu, u kojemu je neko vrijeme igrao i za omladinsku i za prvu momčad. Nakon 13 sezona prešao u atenski AEK, za koji je igrao 3 godine, a potom se vratio u Velež. Ukupno odigrao je više od 700 utakmica i postigao 300 pogodaka. Nosio je igru mostarskoga prvoligaša. Inteligentan, profinjen tehničar, majstor duga pasa i driblinga. Bio je mozak momčadi i začetnik svih akcija, često su ga zvali »poslovođa«. Član čuvenoga mostarskog BMV-a, trija Bajević–Marić–Vladić, i ljubimac navijača. Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju igrao je u svim dobnim kategorijama: u mladoj 18 puta, olimpijskoj (12) i A reprezentaciji (24), za koju je postigao i 3 pogotka. Za najbolju vrstu prvi put nastupio 1972. u Londonu protiv Engleske (1:1, strijelac), a posljednji put 1977. godine u Leónu protiv Meksika (1:5).
-Jadran Topić
Jedan od najboljih nogometaša je i Jadran Ćela Topić koji nije tako eksponiran u medijima, a postigao je u nogometnoj karijeri nešto što drugi mogu sanjati.Ćela je karijeru počeo u Veležu, a kao najbolje desno krilo bivše države zaigrao je u velikom Cosmosu kao suigrač najboljeg igrača svih vremena Pelea i jedini Hrvat koji je igrao u istoj momčadi sa slavnim čarobnjakom iz Brazila.
-Vahid Halihodžić
Počeo je u Turbini iz Jablanice, odakle je došao u omladince Veleža. Pola sezone proveo na posudbi u Neretvi iz Metkovića. Za mostarsku momčad odigrao 400 utakmica i postigao 250 pogodaka. Karijeru je 1981. nastavio u Francuskoj u kojoj je odigrao 4 sezone za Nantes, a poslije i za Paris St.-Germain.Za mladu reprezentaciju Jugoslavije odigrao 12 utakmica i postigao 13 golova; 1978. bio je član jugoslovenske mlade reprezentacije koja je postala prvak Europe. Za državnu selekciju odigrao je 15 utakmica i postigao 8 pogodaka.
-Goran Jurić
Tijekom svoje karijere, igrao je za Velež Mostar, FK Crvena zvezda, Celta de Vigo, Croatia Zagreb, Yokohama F. Marinos, i NK Zagreb. Za Jugoslavensku nogometnu reprezentaciju nastupio je 4 puta, a za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je 16 puta. S Veležom je u sezoni 1985./86. osvojio kup Jugoslavije, a s Crvenom Zvezdom kup Jugoslavije, europski kup i tri puta naslov prvaka Jugoslavije. S Dinamom je četiri puta bio prvak Hrvatske i dva puta osvajao kup. S hrvatskom reprezentacijom je na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine osvojio treće mjesto,
-Muhamed Mujić
Debitirao je za prvu momčad Veleža 1950. godine sa samo 17 godina. U sljedećih dvanaest godina upisao je više od 300 nastupa u crvenom dresu i zabio 104 gola. Od 1962. do 1966. igrao je za Bordeaux, Dinamo Zagreb i belgijski Beringen, nakon čega se vratio u svoj Mostar, gdje je završio karijeru 1968. godine. Mujić je za reprezentaciju Jugoslavije nastupao od 1956. do 1962. godine i bio je prvi bh. nogometaš s kapetanskom trakom bivše reprezentacije. U 32 nastupa u plavom dresu zabio je 17 golova. S reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebrno olimpijsko odličje 1956. u Melbournu te bio drugi na Europskom prvenstvu 1960. i četvrti na Svjetskom prvenstvu dvije godine kasnije.
-Krunoslav Jurčić
Jurčić je počeo igrati nogomet u Grudama, da bi prešao u juniore zagrebačkoga Dinama. Poslije toga igra u Jugokeramici (Interu), s kojim 1992. godine iznenađujuće osvaja prvi Hrvatski nogometni kup. Nakon toga, dvije godine provodi u Istri i godinu dana u belgijskom Beverenu. Uslijedio je povratak u Dinamo, gdje Jurčić igra zapaženu ulogu u momčadi koja osvaja 3 prvenstva (1996./97., 1997./98. i 1998./99.) i 2 kupa, te nastupa u Ligi prvaka. Godine 1999. godine postaje prvi i jedini igač izvan EU koji s više od 30 godina ostvaruje transfer u talijansku Serie A, i to u Torino, a potom i u Sampdoriju. Vraća se zatim u 1. HNL, te, nakon dvije sezone (44 utakmice) u Slaven Belupu, 2004. godine okončava igračku karijeru. Za Hrvatsku nogometnu reprezentaciju Jurčić debitirao je 8. lipnja 1997. godine na Kirin kupu u Tokiju, protiv reprezentacije Japana. Ukupno je sakupio 21 nastup u kockastom dresu, bez postignutog pogotka. Bio je član generacije koja je 1998. godine osvojila brončanu medalju u Francuskoj.
-Nikica Jelavić
Karijeru je započeo u GOŠK-u iz Gabele, ubrzo prešao granicu i preselio u NK Neretvu, a s 15 godina u Split gdje počinje graditi karijeru. Odigrao je 24 utakmice za Hajduk, a onda su ga prodali u Belgiju za odštetu od 500 tisuća eura (Waregem). Preko bečkog Rapida došao je do transfera na Otok i obukao dres Rangersa, gdje je igrao najzreliji nogomet. Stigao je poziv iz Premiershipa, kupio ga je Everton, a onda i Hull City u rekordnom transferu za klub, teškom 10 milijuna eura. Završava profesionalnu karijeru u Lokomotivi Zagreb. Što se tiče reprezentativne karijere odigrao je 36 mečeva za Hrvatsku i dao je šest golova.
-Vladimir Skočajić
Jedan od najboljih nogometaša svih vremena svakako je Vladimir Skočajić-Taramba. U svojoj igračkoj karijeri nastupao je za FK Velež s kojim je osvojio dva Kupa bivše Jugoslavije i Apollon iz Grčke. U Grčkoj je bio mega popularan, ali nostalgija je bila jača i vratio se u svoj Mostar.
-Boro Primorac
Kao igrač, Primorac je karijeru započeo u mostarskome Veležu, a nastavio je u splitskome Hajduku. Za Hajduka je sveukupno odigrao 283 utakmice i postigao 53 pogotka i u sezoni 1978./79. osvojio Prvenstvo Jugoslavije Nakon Hajduka Primorac, 1983. godine, odlazi u Francusku, gdje je nastupao za Lille i Cannes, te u svakom klubu skupio impresivnih više od stotinu nastupa.
Za reprezentaciju Jugoslavije, Boro Primorac nastupao je u razdoblju od 1976. do 1982. godine te skupio 14 nastupa.Primorac je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. s Jugoslavijom osvojio četvrto mjesto u utakmici protiv domaćina, Sovjetskoga Saveza.
Semir Tuce
Tuce je rođen u Mostaru i počeo je profesionalno igrati za FK Velež Mostar 1983. godine, te je postao jedan od njihovih najboljih igrača. Pucao bi lijevom nogom, a zabilježen je u Prvoj ligi Jugoslavije . Tokom karijere u Veležu odigrao je 177 ligaških utakmica i postigao 55 golova. 1986. s Veležem je osvojio Kup Jugoslavije . Iste 1986. godine proglašen je jugoslavenskim nogometašem godine.1989. preselio se u Švicarsku da bi igrao za FC Luzern . Igrao je u Švicarskoj 5 godina. Osvojio je švicarski kup s klubom 1992. . Karijeru je završio u Luzernu 1994. godine.Tuce je također sedam puta igrao za bivšu jugoslavensku reprezentaciju i postigao 2 gola.
Naravno da ima još veliki broj nogometaša koji zaslužuju biti u ovom društvu, možda smo nekoga i zaboravili. Ne zamjerite…
