DAH PROŠLOSTI
Ostao je dah prošlosti,
iz djetinjstva moga rana,
ostao je miris pure,
što smo jeli svakog dana.
Nekad s njom je bilo maslo,
a ponekad mlaćanica,
spremila bi majka sve to,
da ne budu gladna dica.
Uvečer bi ćaća doša,
umoran od teškog rada,
to njegovo tužno lice,
jasno vidim još i sada.
Pred spavanje svako veče,
krunicu bi molit znao,
zahvaljivo dragom Bogu,
za sva dobra, što mu dao.
Skromnost, vjera i poštenje,
to je slika roditelja,
da budemo kao oni,
jedina im bila želja.
Izučili mi smo škole,
postali smo dobri ljudi,
ali onaj miris pure,
još me često zorom budi.
Bude sve te uspomene,
s ponosom se svega sjetim,
zato često rodnom domu,
kao ptica, ja poletim.
Roditelje da zagrlim,
da ih mogu izljubiti,
da pojedem slasnu puru,
mlaćanice se napiti.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 14. svibnja 2019.
